UDRUŽENJE  POLJOPRIVREDNIKA  U
  BOSNI  I  HERCEGOVINI

  Sarajevo, Kranjčevićeva 41,      Tel/fax: +387.33.206166       

                                                                                                                                       Aktuelno                 

08.07.10.                  R Hrvatska:   Potpore smišljene za velike farmere                                 

U sustavu poljoprivrednih potpora sada je oko 90.000 korisnika, ali s novim zakonom opstanak je vjerojatan samo za 2394 farmera
Nakon samo jednogodišnje stanke hrvatski agrar opet je suočen s novim zakonom o potporama. Ovaj je navodno potpuno usklađen s direktivama Europske unije. Promovirajući u veljači 'Reformu sustava poljoprivredne potpore za 2010-2013.' u resornom ministarstvu ustvrdili su da će zakon biti usvojen u lipnju. Razlog - da svi korisnici mogu pravodobno svladati novotarije koje ih očekuju od siječnja 2011.

Međutim, (ne)očekivano je zapelo. Vlada bi se zakonom mogla baviti možda na ovotjednoj, vjerojatnije tek na nekoj sljedećoj sjednici. Izlicitirana rješenja naišla su na kritike mnogih farmerskih udruga i Poljoprivredne komore no, vladajuće to baš i ne zabrinjava. Što se ne može reći i za nezadovoljstvo koje izvire iz stožera Friščićeva koalicijskog HSS-a. Naći se u škarama ultimatuma EU i lokalnog političkog partnera, nije lako ni ministru Čobankoviću ni premijerki Kosor. Na domaćoj sceni krenulo je nizbrdicom još s odlukom da su detalji pregovora o poljoprivredi, nakon što se nađemo pod kišobranom Bruxelessa, pomno skrivana tajna. Ne samo od ovdašnje javnosti već i egzistencijalno zainteresiranih farmera.

Od svih budućih elemenata ministar se javno hvalio samo financijskom omotnicom od gotovo 800 milijuna eura, premda stiže tek 2021. Dvojbe koliko smo doista uspješno ispregovarali budućnost nacionalnog agrara novi zakon razotkriva do kosti. Prema EU iskazan je podatak da smo 2007. obrađivali 1,2 milijuna hektara oranica, kvota za isplatu potpora dogodine je 750.000 oranica i 50.000 pašnjaka. Sadašnjih 37 proizvodnih potpora svedeno je na svega 8. Pet u stočarstvu i tri u biljnoj proizvodnji i to kroz trogodišnje prijelazno razdoblje. Projekciju stanja oslikava mliječno govedarstvo, lanjske potpore bile su 644 milijuna kuna, dogodine samo 265 milijuna. U sustavu potpora je oko 90.000 korisnika, s novim zakonom opstanak je vjerojatan za 2394 poljoprivrednika. Toliko ih godišnje dobije više od 100.000 kuna. Božica Babić
 

 
                     R Hrvatska: suspendiran zakon o poljop. zemljištu                                          

Napomena UPBiH-a :
I u FBiH je prije jedne godine donesen Zakon o zemljištu. On je za uzor imao hrvatski Zakon o polj. Zemljištu. U ime Udruženja poljoprivrednika u BiH mr. Sead Jeleč je ukazivao na protuustavnost toga Zakona kad je riječ o ograničavanju prava vlasništva odnosno raspolaganja zemljištem. I kod nas je predviđeno formiranje Agencije za zemljište sa istim ovlaštenjima koje ima i Agencija u RH a koju je Ustavni sud suspendirao. Nije to jedina glupost koju je kreiralo federalno Min. polj i koja je ozakonjena. Naš Zakon ih je pun, a jedna je i obaveza da vlasnik zemljište obrađuje „na naučnoj osnovi“, ma šta to značilo. Odmah nakon donošenja ovaj je zakon zaboravljen i niko ga više ne spominje. U svakom slučaju, na sreću vlasnika zemljišta. I nije jedini iz ove oblasti. Ministru je bitno da se može pohvaliti da je donio bar dio zakona koje je isplanirao.  Sead Jeleč, sekretar Udruženja

Neobrađenu zemlju vlasnicima nitko neće oduzimati bez njihove dozvole !
Kontroverzni HDZ-ov Zakon o poljoprivrednom zemljištu do daljnjega se neće primjenjivati jer je Ustavni sud jučer odlučio prihvatiti prijedloge Antuna Lasla i grupe slavonsko-baranjskih poljoprivrednika te Srpskog demokratskog foruma za pokretanje ocjene ustavnosti pojedinih njegovih odredbi, posebice one po kojoj država može neobrađeno zemljište privremeno oduzeti vlasniku i dati ga u najam.
Na taj način, točnije sve do donošenja konačnog rješenja Ustavnog suda, obustavljen je i rad Agencije za poljoprivredno zemljište koja je službeno počela raditi prije samo nekoliko dana - 1. srpnja.
Naime, ta je agencija trebala raspolagati i državnim, ali i privatnim poljoprivrednim zemljištem, a prema spornom zakonu imala je i pravo prvokupa privatnog zemljišta. Konkretno, jedinice lokalne samouprave imale su mogućnost u ime Agencije neobrađeno privatno zemljište bez pristanka vlasnika davati u zakup.
– S obzirom na to da je riječ o zakonskim mjerama važnima za cjelokupnu zajednicu i pitanju koje zadire u temeljna ljudska prava, postojanje i najmanje sumnje dostatan je razlog da Ustavni sud detaljno preispita odredbe ovog zakona - kazala je jučer sutkinja Ustavnog suda Duška Šarin. Prema njezinim riječima postupak ocjene ustavnosti mogao bi biti dugotrajan jer zahtijeva mnoštvo analiza, stručnih očitovanja, znanstvenih mišljenja, ali i ustavnosudskih stavova iz drugih zemalja, a do konačne odluke privatnim će se zemljištem raspolagati kao i do sada sukladno općim propisima o raspolaganju nekretnina, odnosno kako se to radilo do 1. srpnja.
– Iznimno smo zadovoljni ovom odlukom Ustavnog suda - izjavio nam je jučer jedan od podnositelja zahtjeva za ocjenu ustavnosti Antun Laslo. On se nada kako će konačna odluka ići u prilog vlasnicima poljoprivrednog zemljišta.
– Ako želimo biti demokratska zemlja i poštovati standarde kakvi postoje u svim razvijenim zemljama, onda moramo zaštiti privatno vlasništvo jer je ono nedodirljivo - ističe Laslo, navodeći primjer Poljske, u kojoj također postoji slična agencija, ali ona raspolaže isključivo državnim zemljištem, a može i privatnim jedino ako se s tim suglasi vlasnik.
– Rješenja kakva su bila predložena u Zakonu o poljoprivrednom zemljištu postojala su još jedino u komunizmu - zaključuje Laslo.

U prijedlogu za pokretanje postupka ocjene ustavnosti predlagatelji su posebno isticali činjenicu da se spornim zakonom ograničava pravo vlasništva, slobodna prodaja i davanje u zakup te mirno uživanje vlasništva, što je jedna od temeljnih ustavnih kategorija.
HSS zagovarao Agenciju
Prema posljednjim podacima, država je vlasnik 33 posto poljoprivrednog zemljišta, dok je ostatak u privatnom vlasništvu. Zakon o poljoprivrednom zemljištu koji je HDZ donio 2008. godine nadopunivši ga ove godine, prvi put zahvaća u privatno poljoprivredno zemljište. Sam zakon, ali i agenciju mjesecima je žestoko zagovarao HSS, koji je de facto želio ograničiti mogućnost slobodne prodaje privatnog poljoprivrednog zemljišta, pa je ovakva odluka Ustavnog suda težak udarac najvećem koalicijskom partneru vladajućih.
Nepogode protiv seljaka
Neki od sudaca Ustavnog suda poput Mate Arlovića smatraju kako mnogi vlasnici u zakonom propisanom roku ne bi mogli poduzeti potrebne agrotehničke mjere koje bi ih spasile od oduzimanja zemljišta zbog toga što ono nije obrađeno. Posebice se to, prema njegovu mišljenju, odnosi na starija seoska gospodarstva koja su uz sve to ovog proljeća bila pogođena i katastrofalnim elementarnim nepogodama.    Dražen BOROŠ
 

 
06.07.10.                       Pripćenje za medije Agencije za sigurnost hrane BiH                       

Napisao Agencije za sigurnost hrane BiH   
 
Navedeni pravilnici su pripremljeni i doneseni u cilju osiguranja visokog nivoa zaštite života i zdravlja potrošača, kao i zaštite interesa proizvođača na području cijele Bosne i Hercegovine, čiji proizvodi, zbog zastarjelih  i neusklađenih  propisa, nisu bili u ravnopravnom položaju sa drugim proizvodima na tržištu. 
Izradi Pravilnika o proizvodima od žitarica i Pravilnika o tjesteninama, tijestu i proizvodima od tijesta Agencija za sigurnost hrane BiH pristupila je u saradnji sa nadležnim organima države, entiteta i Brčko Distrikta, Vanjskotrgovinskom komorom BiH i privrednim komorama entiteta i Brčko Distrikta.  Na ovaj način uvažen je zahtjev proizvođača i CEFTA Pododbora za poljoprivredu i stvorene su pravne preptostavke za nesmetano stavljanje proizvoda od žitarica i pekarskih proizvoda na tržište zemalja okruženja. Usvajanjem seta Pravilnika o proizvodima od žitarica i Pravilnika o pekarskim proizvodima napravljeni su preduslovi za donošenje Pravilnika o sastavu i označavanju prehrambenih proizvoda pogodnih za osobe netolerantne na gluten, koji je veoma značajan za osobe oboljele od celijakije, skupinu ljudi sa posebnim prehrambenim potrebama.  

Ovi podzakonski akti rađeni su u skladu sa članom 17. i 54. Zakona o hrani BiH, prema kojem Agencija, u saradnji sa nadležnim organima entiteta i Brčko Distrikta BiH, inicira, priprema i organizira izradu provedbenih propisa o hrani i usklađeni sa legislativom Evropske unije i standardima Komsije Codex Alimentarius, a njihovom konačnom usvajanju prethodile su javne rasprave i sva propisana pravna procedura, koju je Agencija za sigurnost hrane sprovela javno i transparentno. 
Usvajanje Pravilnika o količini brašna potrebnog za proizvodnju pekarskih proizvoda veoma je važno zato što dosad u Bosni i Hercegovini nije postojao podzakonski akt kojim je definisana ova problematika na nivou cijele države, što je onemogućavalo efikasnu kontrolu proizvođača u cilju zaštite zdravlja i interesa potrošača. Ovim Pravilnikom uspostavljaju se jedinstveni normativi za proizvodnju pojedinih vrsta pekarskih proizvoda i vođenje evidencije o tome. 

Pravilnik o proizvodima od žitarica predstavlja jedinstven nacionalni propis kojim se omogućava domaćim proizvođačima, kao i svim subjektima u poslovanju s hranom da u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije dobiju nove smjernice o minimalnim uslovima kvaliteta proizvoda od žitarica, te im postavlja obavezu da obezbijede uslove da hrana zadovolji odredbe ovog propisa bitnog za njihovu djelatnost, a u skladu sa standardima Codex Alimentariusa. 

Danom stupanja na snagu ovog Pravilnika prestaju važiti odredbe iz poglavlja III i IV Pravilnika o kvalitetu žita, mlinskih i pekarskih proizvoda, tjestenina i brzo smrznutih tijesta, koji je usvojen 1983., a zadnji put dopunjen 1988. godine. 

Usvajanjem ovih pravilnika kao nacionalnih propisa usaglašenih sa evropskom legislativom otklanjaju se razlike u propisima koji su na snazi u zemljama okruženja i članicama Evropske unije, osigurava nesmetano funkcionisanje domaćeg tržišta, zaštita interesa potrošača, definišu se obaveze subjekata u poslovanju s hranom, kako na domaćem tako i na inostranom tržištu. Proces usklađivanja propisa značajno utječe na cijelu zemlju i  prije svega doprinosi visokom stepenu zaštite života i zdravlja građana, te ima značajan finansijski učinak na određene privredne grane. 

Na prijedlog Agencije za sigurnost hrane, Vijeće ministara BiH dosad je donijelo 38 pravilnika o hrani i materijalima u kontaktu s hranom, a Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine Zakon o genetički modificiranim organizmima.
  Agencija za sigurnost hrane BiH, u cilju uvođenja savremenog integrisanog sistema hrane ulaže ogromne napore na usaglašavanju bh. legislative iz oblasti sigurnosti hrane sa legislativom Evropske unije. Agencija je uspjela napraviti multidisciplinarni tim  kadrova koji su danas samostalni i u mogućnosti su odgovoriti veoma zahtjevnom zadatku iniciranja i pripreme zakonskih i podzakonskih akata iz oblasti sigurnosti hrane, a sve u skladu sa propisima EU i na osnovu relevantnih naučnih studija.
S poštovanjem,          D I R E K T O R   doc. dr. sci. Sejad Mačkić  
                                                                                 



                      Srbija: Izjednačiti registrovana i neregistrovana gazdinstva                            
 

Sekretar Odbora za poljoprivredu Priredne komore Srbije (PKS) Milan Prostran ocenio je da država što pre mora otkloniti diskriminaciju između regostrovanih i neregistrovanih gazdinstava. - Ta diskriminacija nije poznata ni po Ustavu Srbije, a ni po evropskom zakonodavstvu - rekao je on agenciji Beta. Prema njegovim rečima, nije bilo dobro ni to što se subvencije daju samo registrovanim gazdinstavima koji plaćaju penziono osiguranje, dok je veliki deo njih ostao bez podsticaja, kao i veliki agrokompleksi. Povodom prve dve godine rada Vlade Srbije, Prostran je ocenio da je agrarni budžet i dalje mali. - Prošle godine bio je samo 2% ukupnog budžeta, ove godine iznosi 3%, dok su zahtevi privrede da se obezbedi bar 5% ukupnog budžeta za poljoprivredu, mada bi najidealnije bili oko 10% - rekao je on.
Prostran je naveo da su srpski zemljoradnici u protekle dve godine od Ministarstva poljoprivrede dobili uređenije zakonodavstvo. Kako je rekao, urađen je "veliki posao u zakonodavstvu", usvojen je 31 zakon usaglašen sa zakonodavstvom Evropske unije ali, kako je dodao, "glavna manjkavost bila je nemogućnost da se poljoprivreda više finansjiski podrži iz budžeta".
Prostran je podestio i da još nisu završeni Nacionalni program razvoja poljoprivrede i Nacionalni program ruralnog razvoja na osnovu kojih poljoprivreda treba da se dobije više novca iz budžeta, što je po novom Zakonu o poljoprivredi i ruralnom razvoju trebalo da se uradi.

 

03.07.10.                           Riječ urednika: Ma ko je ovdje lud???                                         


NAPOMENA: Udruženje poljoprivrednika u BiH zamoljeno je od strane g.Dalibora Miljević, urednika dobro osmišljenog i vođenog portala sa nazivom Agrarni informacioni centar iz Banjaluke da na naš portal stavimo ovaj članak. To činimo sa zadovoljstvom i koristimo priliku da ukažemo na našu dobru i fer saradnju sa g.Miljevićem i njegovim neovisnim portalom.    Za Udruženje S. Jeleč.

Napisao Dalibor Miljević   

Došao je i taj dan. Došao je dan da svi agronomi iz RS, sa ponosom, mogu reći da su načinili još jedan značajan korak ka zaštiti digniteta naše profesije i ka stvaranju povoljnije klime za zapošljavanje mladih inženjera poljoprivrede.  
Hm... Priznajem, dobro zvuči.  Ma šta dobro, odlicno.   
Ali....situacija je baš suprotna. 
Naime, sjedam da pišem ovaj tekst  još uvijek pun utisaka sa Izborne skupštine Komore inženjera poljoprivrede za oblast Banja Luka, jer tamo sam doživio čudo. Ne pozitivno. Negativno čudo. Ako negativnosti sa kojima se skoro svakodnevno susrećemo mogu da se nazovu čudima. Čuda su za nas postala one pozitivne stvari za koje čeznemo da nam se dese. I čekamo...
Iskustvo  koje sam upravo  sada doživio nešto je  što spada u red onih iskustava koji se cijeli radni vijek mogu prepričavati. Još jedan spomenik ljudske gluposti. Još jedan u dugom nizu. 
Pokušaću u kratkim crtama da Vam opišem moje nevjerovatno iskustvo.  Siguran sam da Vam neću moći opisati šta se sve tamo dešavalo, jer se to riječima i ne može opisati. 
U srijedu se kao munja pronijela vijest među inženjerima poljoprivrede da će se u 14 časova održati Izborna skupština za članove Komore poljoprivrednih inženjera regije Banja Luka. Prvo sam bio iznenađen, jer sam znao da je ta Komora trebala biti formirana i početi sa radom još prije nekoliko mjeseci. Ne hira radi, nego jer je tako precizirano zakonom o Komori poljoprivrednih inženjera, usvojenim još 02.07.2009. godine. 
I baš ta činjenica, to „malecko“ kršenje zakona  me je ponukalo da krenem na tu manifestaciju, ne pretpostavljajući da će imati kulturno-zabavni karakter. I otišao sam i imao sam šta da vidim i da čujem.
 Kao što svi Vi, koji ste čitali moj prethodni tekst o ovom projektu, dobro znate, ja u potpunosti podržavam formiranje Komore, ali Komore koja će imati svoj smisao. Potrebna nam je komora koja će se formirati po slovu zakona, koja će raditi po slovu zakona i koja će nama svima biti mirna luka koja nam garantuje dignitet i zaštitu profesije. Ali stvoreno je, u pravom smislu te riječi, čudovište. 
Kao prvo, svi smo bili neprijatno iznenađeni kada smo vidjeli jedva 30-40 ljudi u amfiteatru koji prima 500 ljudi. Da preciziram – nisu organizatori bili neprijatno iznenađeni, nego nas 30-40. Ali tako mali odziv  ima svoje logično objašnjenje.  
Razlog nezainteresovanosti inženjera je prije svega u tome što su i oni sami svjesni da je ta i takva Komora ništa drugo nego legalizacija institucije reketa u zakonodavni sistem RS. Drugi razlog je taj što je dopis o održavanju Izborne skupštine objavljen nepunih 48 časova prije skupštine, a sama skupština je ciljno zakazana u sred radne sedmice, u sred radnog dana, tačnije u 14 časova kada su oni koji rade na poslu. Na taj način nas je organizator sve svjesno prevario, jer im je cilj bio da što manje ljudi dođe i da se izbori obave što tiše, takoreći „u mraku“. Da bi apsurd bio veći organizatori su krivicu za nedolazak inženjere nastojali svaliti na iste te inženjere koji nisu ni bili obavješteni.
Glavni krivac za donošenje ovog pravnog surogata, gospodin Boris Pašalić, malo nas je zasmijavao svojim nevještim obrazlaganjem svojih postupaka. I potvrdom svoje nesposobnosti. Sve je otišlo toliko daleko da je u jednom trenutku gore navedeni priznao da radi na ovom projektu već  5 godina.  Ponavljam, 5 (PET) GODINA!!!
 
Podsjeća li vas ovo na priču o izgradnji Skadra na Bojani? Uspješnost njegovog rada se najbolje ogleda u činjenici da za 5 godina nije uspio napraviti relevantan spisak poljoprivrednih inženjera iz RS. Težak posao, priznajem. Ima nas oko 1.000, ali za nekoga je i taj broj nešto nedokučivo, pa smo kao rezultat nesposobnosti gore pomenutog imali priliku da na internet prezentzaciji Ministarstva poljoprivrede vidimo spisak za koji je i sam autor, gore pomenuti gospodin, rekao da je bio „osut“ kritikama. Ali ništa čudno uzimajući u obzir silne greške i nelogičnosti. 
Odmah na početku se krenulo u kandidovanje članova skupštine Komore inženjera poljoprivrede sa oblasti Banjaluke koja je obuhvatala i nekoliko opština koje su dodjeljene oblasti Banja Luka. Da nešto tu neće štimati vidjelo se na samom početku, jer su se članovi birali samo među malobrojnim prisutnim. Tako smo imali situaciju da su za pojedine opštine, kao predstavnici inženjera iz tih opština, birani inženjeri iz drugih opština. To je odmah pobudilo nezadovoljsvto među nekim prisutnim, jer je krajnje nelogično da inženjere neke opštine zastupaju inženjeri koji ne žive u tim opšinama. Tako inženjere iz Mrkonjić Grada zastupa koleginica iz Doboja ili inženjere iz Srpca kolega iz Gradiške. I to se pomelo pod tepih, a sve u cilju kakvog- takvog izbora. Stiče se utisak da je predsjedavajući, a što nam je u jednom momentu i priznao, pod svaku cijenu želio da završi ovu izbornu skupštinu, bez obzira kako ona bila provedena i bez obzira na sve moguće nepravilnosti i nelogičnosti. 
Tokom biranja potencijalnih kandidata za članove skupštine Komore iz opštine Banja Luka prijavio se prevelik broj kandidata, ali se i taj problem riješio preko koljena, IZBACUJUĆI 4 NAJMLAĐA KANDIDATA SA SPISKA KANDIDATA ZA ČLANOVE SKUPŠTINE KOMORE. Kao što se to može vidjeti, na mlađima svijet ostaje. 
Pristupilo se jedinom glasanju i izglasan je spisak kandidata za članove Skupštine Komore koji je i usvojen kao završni spisak članova Skupštine Komore poljoprivrednih inženjere iz oblasti Banja Luke. I pored silne želje nekolicine prisutnih da se proces izbora kandidata za članove obavi na transparentan način i uz prisustvo većeg broja zainteresovanih kandidata, izbor je po mom mišljenju krajnje nakaradno obavljen, kao što je i realizacija ovog cijelo projekta nakaradno provedena. 
Ali to i ne čudi, jer se nije znalo ni zašto, ni od koga se pojavila inicijativa za osnivanje Komore, ni ko je radio na nacrtu predloga Zakona, ni koga je Ministarstvo odabrala da bude u odboru za formiranje Skupštine, ni koji su kriterijumi izbora, ni ko bira, a što je najvažnije ni kvorum ni način glasanja. Ovo su samo neke od nelogičnosti, jer ih je sve nemoguće bilo pobrojati. 
Kad bolje razmislim čini mi se da je pojam netransparentnosti dobio novo značenje poslije provođenja ove pravne akrobacije gospodina Pašalića. Čestitam. 
Poslije svega se kao logičnim nameću neka pitanja: 
 
1. Šta možemo da očekujemo od Komore prije samog formiranja Komore prekršili Zakon o Komori poljoprivrednih inženjera?
2. Šta možemo da očekujemo poslije ovako netransparentnih postupaka onih koji su trebali da obezbjede javnost svog rada?
3. Šta možemo da očekujemo od Komore kojoj je osnovni cilj uzeti novac od članarine? 
4. Šta očekivati od Komore koja se osniva 5 godina, a još nije osnovana? 
5. Da li vjerovati da će ova Komora u narednom periodu spriječiti zapošljavanje „preko veze“ i omogućiti vrednovanje truda i zalaganja?

Iskreno, duboko u sebi, kao i svi Vi, znam odgovore na ova pitanja.  
 
Po završetnu skupštine koja je bila začinjena brojnim nelogičnostima, pitao sam gospodina Pašalića koji je to bio krajnji rok za počinjanje rada Komore. Otresito mi je odgovorio mi je da je rok istekao prije 6 mjeseci i da za sva dodatna pitanja kontaktiram Ministarstvo poljoprivrede. Da li je na taj način pokušao opravdati svoju nesposobnost? 
I eto tako. Kao što to reče gospodina Pašalić na kraju skupštine: „Ja sam svoje završio“. Voala. 
Urednik Dalibor Miljević 

 

29.06.10.                       Veliki interes proizvođača u RH za halal hranom                             

Certifikat halal ima dvadesetak hrvatskih tvrtki, s oko tisuću proizvoda, a više ih je u postupku dobivanja tog certifikata. Hrvatske tvrtke izvoze na 44 tržišta više od 250 milijuna dolara proizvoda certificiranih u skladu s kvalitetom halal, a neke od njih su izvoz na regionalno tržište povećale i 40 posto nakon dobivanja certifikata. 
Halal je arapska riječ koja znači dozvoljeno, dopušteno i ugodno prema islamskim propisima. 
Takav certificirani proizvod je onaj koji zadovoljava sve propise o zdravstvenoj ispravnosti, higijeni i sanitarnim propisima u čijem sastavu nema nijednog sastojka koji je zabranjen za upotrebu.
 Dakle, certifikat jamči da proizvod ne sadržava sastojke koji su zabranjeni za muslimane, poput alkohola ili svinjetine, ali propisuje i način prehrane i klanja životinja, skladištenje i cjelokupnu pripremu prehrambenih artikala. Osim toga, to znači da tvornica alkoholnim sredstvima ne smije dezinficirati pogon. Halal-kvalitetu može isključivo potvrđivati autorizirana certifikacijska kuća koju za to ovlasti Islamska zajednica. 

Certifikat halal ima dvadesetak hrvatskih tvrtki - Agrokor, Vindija, Podravka, Kraš, Stella Croatica, Perutnina Ptuj-Pipo Čakovec, Puris, Viro, Zvečevo..., oko tisuću proizvoda, a više ih je u postupku dobivanja tog certifikata, čak i za vodu, slastice i druge proizvode. 
Primjerice, Kraševe su napolitanke na tržištu Saudijske Arabije prisutne tridesetak godina, dok je Perutnina Ptuj-Pipo Čakovec certificirala čitavu proizvodnju po tom standardu. 
S obzirom na to da su proizvodi s halal-certifikatom prisutni u svim prehrambenim navikama i svim područjima svijeta, prihvatljivi za sve životne dobi i za pripadnike drugih konfesija, zdravstveno ispravni i dodatno provjereni i kontrolirani, za njih se sve više odlučuju i pripadnici drugih vjera, a ne samo muslimani, piše Vjesnik.
Primjerice, u Velikoj Britaniji, prema podacima britanske agencije za sigurnost hrane, hranu halal konzumira oko šest milijuna korisnika, od toga su samo dva milijuna muslimani. 
Halal-hrana je sve popularnija u Europi te se očekuje 20 do 25-postotni rast poslovanja s takvom hranom u idućih deset godina. 
Ukupno europsko tržište halal-hrane procijenjeno je na oko 66 milijardi dolara, uključujući meso te svježu i pakiranu hranu, dok je vrijednost globalnog tržišta procijenjena na oko 634 milijarde dolara. 
Sve više tih proizvoda osim u trgovinama posebne hrane sve češće možemo naći na policama trgovina velikih maloprodajnih lanaca. 
U Europi su trenutačno najpopularniji halal-proizvodi mlijeko u prahu, razni pojačivači okusa, začini i umaci. 
Splitski proizvođač delikatesnih proizvoda Stella Croatica prvi je u Hrvatskoj uveo halal-certifikat na nagovor poslovnih partnera iz Kuvajta, a svoje proizvode izvozi na Srednji istok i u Ujedinjene Arapske Emirate. 
Da je riječ o posve novom trendu u strategijama hrvatskog izvoza, svjedoči i to što su se u utrku za proizvodnju te robe uključile i najveće hrvatske kompanije, ali i niz srednjih i manjih tvrtki u rasponu od obiteljskih gospodarstava koja proizvode med do šećerana i farmi nojeva. Sve su one u relativno kratkom vremenu prilagodile svoje pogone i proizvode uvjetima iz šerijatskih pravila koja propisuju što je halal. 
Nadzor nad tim tvrtkama i izdavanje posebnog certifikata, 'ulaznice' na tržište vrijedno više od 150 milijardi dolara, provodi Agencija za certificiranje halal-kvalitete u Tuzli, čija podružnica u Islamskom mešihatu u Zagrebu izdaje certifikate. 
Velika delegacija hrvatskih gospodarstvenika, koju su okupili HGK i Mešihat, otputovala je i na svjetski halal-sajam Halal World Expo, koji se godišnje održava u Abu Dhabiju. 
Ondje je u izravnim razgovorima s poslovnim partnerima iz arapskih zemalja mogla ugovoriti izvoz hrvatskih halal-proizvoda u idućem razdoblju, kako bi se prošlogodišnji izvoz u arapske zemlje, vrijedan oko 450 milijuna kuna, višestruko premašio. 
Priprema hrane prema standardu halal provodi se na poseban način. Postoji procedura prema kojoj se, u određeno vrijeme u godini, može proizvoditi hranu po tim standardima. Zadnjeg dana u prethodnom tjednu mora se temeljito, na propisan način, očistiti proizvodni pogon. Sirovina mora biti posebno deklarirana, a proizvođači mora imati izjavu dobavljača da nije bila u kontaktu ni sa jednim zabranjenim proizvodom. Izgleda komplicirano, ali, kažu, samo kad se radi prvi put. Halal-proizvod se pakira, hermetički zatvara, stavlja u skladište i etiketira znakom halal-hrane u skladu sa šerijatskim propisima, uz uvažavanje naputaka agencije za monitoring. Tjedan nakon toga proizvođači se vraćaju u proizvodnju prema standardu HACCP. Biznis.ba   
 

28.06.10.                  Ratarstvu 70, a stočarstvu 30 posto poticajnog kolača                           

Prijedlog Zakona o državnoj potpori u poljoprivredi u predpristupnom razdoblju 2011. - 2013 . vodi nas u propast, upozoravaju tovljači junadi
Odnos formiranja prava plaćanja za 2011. za prvi i drugi stup, odnosno za izravna plaćanja i ruralni razvoj projicirao je postotak od 70 prema 30 posto . Tovljači upitnim smatraju toliko visoki postotak ruralnog razvoja kad ni približno nema preduvjete za realizaciju projekata iz tog tog istog ruralnog razvoja. No, još je veći problem što je u preostalih sedamdeset posto stavljeno i ratarstvo i stočarstvo, a novca neće biti dovoljno za sve. U tih 70 posto osnovnim pravima plaćanja, dakle po hektaru, namijenjeno je 67 posto od raspoloživog iznosa, u preostalih 33 posto za osam „osjetljivih“ sektora gdje su smješteni mlijeko i tov junadi. Tovno govedarstvo tu jako loše prolazi .
- Ako nestanu tovljači stoke, a ovakvom se raspodjelom nama nameće smanjivanje proizvodnje, ni ratari neće imati kome prodati svoje proizvode jer oni ne mogu konkurirati na europskom tržištu. Zašto se onda ne bi u prvi plan stavilo tovno govedarstvo koje može " pojesti " svu domaću proizvodnju žitarica, i biti prepoznatljiv dohodovan brend na europskom tržištu - pita se predsjednik Udruge Baby beef, Toni Raič.
Mato Mamić, stočar iz Tenje, koji na farmi ima pet tisuća komada junadi i teladi, kaže kako ovakva raspodjela tovljače stavlja u podređeni položaj. Uvjetno grlo trebalo bi se jednako vrednovati i poticati kao hektar zemljišta, jer pedeset posto ukupnog prihoda od poljoprivrede ostvaruje govedarstvo.
Netko je jako zabrljao
- Ako su ratari dobili 300 eura po hektaru, čime su izjednačeni sa seljacama iz primjerice Njemačke, onda i mi tražimo iste startne pozicije .Ne kažemo da treba uzeti ratarima, ali ne može se ni propisati da govedarstvo ili svinjogojstvo vrijedi manje. Sve što tovljači junadi traže su ravnopravni uvjeti na tržištu i onda se ne bojimo uvoza, ili otvaranja granica, jer smo kvalitetom na prvom mjestu - kaže Mato Mamić, te dodaje kako mu je nerazumljivo da Hrvatska u pregovorima o poljoprivredi favorizira repu, duhan i kamilicu.

Ostane li ovakva raspodjela dogodit će najgori scenarij, a to je da će Hrvatska imati novca za poljoprivredu ali ga neće imati kome podijeliti.
- Nama je ključna 2011. godina, i način na koji tu budemo poticali svoju poljoprivrednu proizvodnju bit će temelj za kasnije korištenje novca iz europskih fondova. Ako neki dio zapostavimo, a ova raspodjela nije dobra i to se moglo bolje odraditi, proizvodnja će padati, a novac će ostati neiskorišten - upozorava Krešimir Kuterovac član Uprave Belja, kombinata u sustavu najvećeg domaćeg prehambenog koncerna Agrokora. Hrvatska trenutačno na poljopriverdu troši okio četiri i pol milijarde kuna, a ima pravo na pet i pol milijardi u dolazećom godini, no krivom raspodjelom od njega neće biti koristi.
Netko je jako zabrljao u dosadašnjim pregovorima s Europskom Unijom, no dok traje predpristupno razdoblje još se stignu razmjestiti pozicije u zakonu kako bi svi seljaci dobili dovoljno potpora, poručili su tovljači junadi. D.Vitanović

 

6.mjesec 2010.                 Na bh. tržnicama malo domaćeg voća i povrća                             


Na bh. pijacama i tržnicama više se ne može kupiti domaće voće i povrće, već samo ono iz Makedonije, Bugarske, Crne Gore, Španije, pa čak i Kine, upozoravaju iz sarajevskog Udruženja za zaštitu potrošača.
'Za tezgama više nema ljudi koji su te proizvode uzgojili svojim rukama. Potpuno je svejedno hoćete li voće i povrće kupiti na tržnici ili u trgovačkim centrima, jer se radi o istim proizvodima. Nakupci voća i povrća ili, kako ih neki zovu, 'agromafija' diktiraju ko smije prodavati, ali i po kojim cijenama' - objašnjava Mesud Lakota, sekretar Udruženja.
Da 'agromafija' postoji, potvrdili su nam i u Udruženju poljoprivrednika BiH.
'Nakupci su zauzeli placeve na tržnicama i ne dozvoljavaju konkurenciju. Oni određuju cijene i porijeklo proizvoda, pa domaćim proizvođačima ostaje da robu daju preprodavačima po cijeni koju traže ili da je bace, jer će propasti' - izjavio je Miro Pejić, predsjednik Udruženja.
Ako domaći proizvođači ne pristanu da snize cijene, onda nakupci uvezene proizvode prodaju kao domaće, tvrdi Pejić.
'Time se ruši ugled bh. proizvođača, jer građani kupe voće ili povrće za koje misle da je domaće, a onda se razočaraju slabim kvalitetom. Preprodavači tako ostvaruju ekstraprofit, a domaći proizvođači gube i novac i ugled' - ističe Pejić.
Koliko je daleko spremna ići 'agromafija', dokaz su namjere proizvođača voća i povrća iz Hercegovine. Oni tvrde da nakupci presreću njihove kamione s robom na ulazu u veće gradove zahtijevajući da se vrate odakle su došli.


 

14. 06.10.                      Očekuje se dobar rod žita na globalnoj razini                                   


Iako su povećane isporuke osnovnih prehrambenih namirnica poput žitarica rezultirale oštrim padom cijena u prvoj polovini 2010., izdaci za hranu i dalje su 69 posto viši nego u razdoblju od 2002. do 2004., navodi se u najnovijem UN-ovom izvješću. 
Nadalje, zbog visokih cijena proizvoda koji nisu od žitarica troškovi uvoza hrane i dalje su visoki, poglavito u zemljama u razvoju, ističe se u izvješću UN-ove Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) sa sjedištem u Rimu. 
Indeks cijena hrane te organizacije u svibnju 2010. prosječno je iznosio 164 boda, nasuprot 174 boda u siječnju i znatno ispod najviše razine od 214 bodova dosegnutih u proljeće 2008., objavio je nadalje FAO.  
Glavni razlog toga pada pripisuje se padu cijena žitarica i šećera na međunarodnim tržištima. Cijene šećera prepolovljene su u odnosu prema najvišim razinama, zabilježenima početkom godine, zbog očekivanja značajnog povećanja proizvodnje. Većina pokazatelja upućuje na rast svjetskih isporuka, što je glavni razlog oštrog pada cijena na svjetskim tržištima najvažnijih osnovnih namirnica u 2010.
"Snažan rast cijena hrane u razdoblju od 2008. do 2009. potaknuo je uzgoj i proizvodnju cijelog niza kultura, što je rezultiralo oporavkom zaliha i povećalo stupanj iskorištenosti zaliha hrane, a takav bi se trend trebao održati i u razdoblju od 2010. do 2011.", kaže se dalje u izvješću. Prognoze FAO-a također donose prve procjene trgovine žitaricama, visine zaliha i stope iskorištenosti u nadolazećoj sezoni, ističući da će svjetska proizvodnja u 2010. najvjerojatnije dosegnuti rekordnu iz 2008. Rast proizvodnje ne bi trebao biti ograničen samo na zemlje izvoznice, s obzirom na to da bi i mnoge zemlje uvoznice trebale imati znatno veće urode. Unatoč padu cijena globalni trošak uvezenih prehrambenih namirnica trebao bi dosegnuti 921 milijardu dolara u 2010., što je nekih 100 milijardi ili 11 posto više nego u 2009. To je još uvijek daleko ispod 1.000 milijardi dolara u 2008., na vrhuncu krize, kada su cijene hrane dosegnule vrlo visoke razine. Većinu očekivanog povećanja podupirat će veća izdvajanja za proizvode koji nisu od žitarica, koja bi mogla porasti za čak 17 posto na 650 milijardi dolara, ili dvije trećine globalnih izdataka na uvoz hrane, kaže se u izvješću FAO-a.
Očekuje se da će najzaslužniji za veće račune za hranu biti mliječni proizvodi, biljna ulja i šećer, i to kombinacijom većeg obujma uvoza i viših cijena. Potrošnja na te uvezene robe trebala bi dosegnuti u najmanju ruku rekordnu razinu iz 2008. Kao razlog viših cijena uvezene hrane u FAO-u još navode i rastuće cijene prijevoza. Stoga će trošak nabave hrane na međunarodnim tržištima za većinu ekonomski ranjivih zemalja, koje u FAO-u uvrštavaju u skupine najmanje razvijenih zemalja i siromašnih zemalja koje oskudijevaju s hranom, porasti u rasponu od 10 odnosno 14 posto u odnosu prema 2009. 
 Unatoč padu cijena globalni trošak uvezenih prehrambenih namirnica trebao bi dosegnuti 921 milijardu dolara u 2010., što je oko 100 milijardi ili 11 posto više nego u 2009., navodi UN. 
 



06.06.10.                           Zašto se gasi hrvatsko svinjogojstvo                                              


Ne može se strategija od vitalnog značaja za hrvatsku poljoprivredu donositi bez stočara - izjavio je Branko Bobetić, direktor Croatiastočara - gospodarskog interesnog udruženja koje okuplja tvrtke što se bave stočarskom proizvodnjom, naglasivši da je upravo na taj način pripremljen prijedlog novog zakona o državnim potporama koji bi mogao dovesti do totalnog kolapsa svinjogojske proizvodnje, dodavši i da ništa bolje stanje nije ni u govedarskoj proizvodnji.
Bobetić je naveo da su, prema informacijama kojima raspolažu, pojedine uprave Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja izradile koncept zakona koji nisu usuglasile sa seljacima, prijedlog je takav “otišao” na Vladu RH, a potom u EU i sada ga je u Bruxellesu nakon toga teško korigirati. 
Svinjogojstvo pred krahom
Rečeno je to na prekjučerašnjem sastanku koji je organizirala Hrvatska gospodarska komora - Županijska komora Osijek, Strukovna skupina svinjogojske proizvodnje Slavonije i Baranje na zahtjev brojnih stočara. Na sastanku su bili svinjogojci i proizvođači goveda, predstavnici brojnih udruga, dr. Draženka Gutzmirtl, pročelnica Hrvatskog zavoda za poljoprivrednu savjetodavnu službu područnu službu Osječko-baranjske županije, Hrvatske agencije za plaćanje, Hrvatske poljoprivredne agencije te mnogi drugi. Državni tajnik Ministarstva poljoprivrede Stjepan Mikolčić, koji je pozvan i čija je prisutnost najavljena, nije došao, a navodno je to obrazložio time da tu priča o svinjogojstvu završava. A da bi tu, nažalost, priča o svinjogojskoj proizvodnji nekadašnjoj perjanici hrvatske poljoprivrede, koja je 90-ih godina u cijelosti zadovoljavala domaće potrebe, ali i značajan dio proizvodnje izvozila, mogla doista i završiti i da je pred samim krahom, dovoljno govori podatak iznesen na skupu, da je u posljednjih godinu dana ta proizvodnja dosegla samodostatnost proizvodnje od samo 15 posto, a da je u prva tri mjeseca ove godine u tov stavljeno samo 51.000 prasaca i da Hrvatska u turističku sezonu ulazi s upola manjom proizvodnjom svinja nego lani.
U pitanje dovedena konkurentnost
Sudionici sastanka složili su se s time da je stanje sve teže i teže, nekontrolirani uvoz prečesto remeti domaće tržište, zbog čega su mnogi od te proizvodnje već odustali, a prema svemu sudeći dodatni, a mnogi se pribojavaju i završni, udarac mogao bi joj zadati novi zakon o državnim potporama koji predviđa ukidanje svih poticaja u svinjogojstvu osim za rasplodne krmače, koji bi trebao biti 460 kuna po grlu, što svinjogojci smatraju nedostatnim.

Bobetić je istaknuo da je jedan od najvećih problema što je novim zakonom, i to pred gotovo sam ulazak u Europsku uniju, u pitanje dovedena i konkurentnost i opstojnost hrvatskih stočara. - Proizvodnja svinja iz godine u godinu pada, a 2011. godina je određena kao referentna, na temelju koje bi se u 2012. u EU trebali isplaćivati poticaji. Problem će biti i sam opstanak tih proizvodnji do ulaska u EU. Naime, prema novom zakonu, za stočarstvo je predviđeno manje od 700 milijuna kuna potpora, a lani je taj iznos bio više od milijardu. Smatramo da se tako što nije smjelo dogoditi ni unatoč krizi - rekao je Bobetić.
Čulo se i da Hrvatska trenutno proizvodi oko milijun svinja, što je daleko ispod domaćih potreba, te da je svaki drugi tovljenik u Hrvatskoj iz uvoza. - Mi moramo učiniti sve da sačuvamo svaku proizvodnju i onu od po 10 i više krmača, odnosno bar ovu razinu proizvodnje, a gdje ima realne šanse i povećati je, da ne prođemo kao Mađarska, koja je s 8 milijuna svinja pala na samo 3 - rekao je Bobetić.
Stjepan Kušec, predsjednik Središnjeg saveza svinjogojskih udruga, koji okuplja više od 1.000 svinjogojaca, kaže kako vjeruje da će u EU svinjogojcima ipak biti lakše jer će biti izjednačeni s tamošnjim proizvođačima, ali da do tada treba preživjeti. - Bar da iznos po krmači bude 1.000 kuna, kako bi se ta proizvodnja održala, a ne da se gasi - rekao je Kušec, dodavši kako uvoz guši svinjogojce, ali i da je neshvatljivo da se u Hrvatsku može uvesti sve i svašta, a iz Hrvatske ništa. Mi svinje ne možemo izvesti jer nas je Bruxelles doslovno stjerao u kut. Od prosinca lani razmatraju mogućnost da se i nama omogući izvoz - kaže Kušec. 
RH postaje sirovinska baza i tržište za gotove proizvode
Hrvatska je postala velika uvoznica svinjskog mesa. Od izvoza svinjskog mesa iz EU u treće zemlje, u RH se izveze čak 73 posto od tog ukupnog izvoza. Istodobno je iz Hrvatske posljednjih godina primjetan povećan izvoz kukuruza u EU. U 2008. je izvezeno najviše do sada, čak 440.000 tona, a u tri mjeseca ove godine već je izvezeno 200.000 tona. - Očito da je nama namijenjena sudbina da budemo sirovinska baza za EU i tržište za njihove gotove proizvode, što ne smijemo nikako dopustiti - kazali su svinjogojci. 
U turističku sezonu Hrvatska ulazi s upola manjom proizvodnjom svinja nego lani 
 

02.06.10.      Proizvodnja jagodastog voća -jedan od najbolje realiziranih projekata u BiH


Finansijska podrška Vlade Kraljevine Holandije Bugojansku kompaniju „Heko“ i preduzeće „H&H Fruit“, koji se bave uzgojem i proizvodnjom jagodastog voća posjetili su ambasador Kraljevine Holandije Snjeder van Voorst tot Voorst, direktor PUM organizacije Bert Vermeij, te direktorica REZ Agencije Amela Maličbegović.Jedinstven prostorUpravo zahvaljujući REZu, veliku ulogu u razvoju kompanije proteklih godina odigrao je ekspert za jagodasto voće iz Holandije Adrianus Nagel, koji je bio angažovan od strane PUM agencije.Inače, PUM ima 27 godina iskustva u pružanju pomoći i asistencije u više od 70 zemalja svijeta. Ovu organizaciju finansijski podržava Vlada Kraljevine Holandije.- Uspjesi vlasnika kompanije veoma su značajni, kako za sam grad, tako i za regiju. Nadam se da ćemo proizvode imati čast vidjeti i u Holandiji i da ćemo u budućnosti gledati BiH kao jedinstven ekonomski prostor, a ne kao dva tržišta - naglasio je ambasador Voorst. Kako kaže direktor PUM organizacije Bert Vermeij, projekat u Bugojnu je jedan od najbolje realiziranih u BiH do sada, gdje je vlasnik veoma kvalitetno u praksu pretočio nalaze njihovih stručnjaka.Proširenje kapacitetaVlasnik „H&H Fruit“ Muhamed Palačkić ističe kako će proizvodnja sa sadašnjih 700 tona uskladištenog jagodastog voća biti proširena za još oko 500 tona.- Mi smo u fazi proširenja kapaciteta hladnjače za skladištenje i kako budemo širili mrežu kooperanata, tako ćemo proširivati i kapacitete. Za naredne dvije-tri godine ja ovdje vidim hladnjaču od tri do pet tona i oko 3.000 kooperanata koji će puniti tu hladnjaču -optimistično će Palačkić.„Heko“ se već nekoliko godina bavi intenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom na više od 100 hektara na području Hotigošća, 12 kilometara udaljenom od Bugojna, koje su posjetili gosti i njihovi domaćini.Razvoj cijele regijeGoste je o načinu skladištenja i proizvodnji sadnica jagodastog voća upoznao mr. Adnan Maličević, asistent na Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu. On je istakao kako je kompletna proizvodnja u oblasti voćarstva u BiH na plećima tri čovjeka, od čega primat u proizvodnji jagodastog voća ima kompanija „Heko“.- „Heko“ može razviti Bugojno i kompletnu regiju srednje Bosne - naglasio je Maličević.    A. Mandžić
 

                            JE LI EKOLOŠKA (ORGANSKA ) HRANA „ZDRAVIJA“                                 

Kad netko tvrdi da je »ovo 100 posto prirodno«, ne vjerujte, jer netaknute prirode više nema! Strah od kemijskog zagađenja vodi nas u virtualnu prirodu koja traži čistu hranu, čistu vodu, čistu pa i sterilnu kuću u kojoj živimo... U tim okolnostima, tražiti čistu ili ekološku hranu i čistu vodu iluzorno je. Pa, zašto onda jedemo »ekološku hranu«? Jednostavno zato da smirimo svoju psihu. Budući da je planet sve negostoljubiviji, a takvim su ga učinili prije svega kemija i čovjek svojim ponašanjem, taj isti čovjek bezglavo bježi u virtualni svijet. Čak da je ekološka hrana proizvedena po svim deklariranim normama, teško je vjerovati u njezinu čistoću zbog svega što pada na nju tijekom rasta i razvoja.
Čovjeka svake godine truje 60.000 novih kemikalija
Badava svi vrtovi oko Zagreba u kojima se navodno uzgaja čista hrana kad je za vrijeme izgaranja spalionice Puto golema količina toksičnih tvari, prije svega dioksina, mjesecima padala iz zraka na povrće i voće. Da se i ne spominju zasijana polja u blizini autocesta na koja se se mjesecima iz zraka spušta olovna prašina iz automobilskih ispušnih plinova. Najbolja je ilustracija aktualna erupcija vulkana na Islandu. Koji su sve teški metali odletjeli u nebo, a kasnije će mjesecima padati na tlo i trovati usjeve na nepreglednim europskim poljima? Čovjek bježi od zagađenja kao vrag od tamjana, ali zapravo nema kamo, jer planet na kojem živi zasad mu je jedini dom. Sve je djevičanski čisto dok nema čovjeka. Primjerice, dok ljudska noga nije kročila na Sjeverni i Južni pol, tamo je sve bilo sterilno. No, to je davna prošlost i sad je stanje sasvim drukčije. Prema podacima Der Spigela, u Sjeverno se more prije 25 godina, odakle nam dolaze rakovi i bakalar za Božić, svake godine otpuštalo 77.000 tona olova, 59.000 tona bakra, 31.000 tona cinka, 3700 tona nikla, 840 tona kadmija, 35.000 tona žive i bezbroj tona drugih zagađivača. Danas su te količine desetak puta veće, a potječu iz industrijskih pogona i luka kojima su načičkane obale Danske, Nizozemske, Velike Britanije i Norveške. Olovo kao specifično teže pada na dno, pa su osobito teško zagađene ribe plosnatice i rakovi. Da stvar bude gora, u Sjevernom moru brojna su nalazišta nafte!

Recimo, Švicarsku se smatra zemljom najčišćeg življenja u Europi. Godine 1984. ispitani su uzorci konzerviranog povrća: 80 posto sadržalo je olovo blizu dopuštenog limita. A kako je danas, 25 godina kasnije? I kako onda govoriti o zdravoj hrani zvala se ona ekološka, organska ili nekako drukčije? U svom djelu »Toksičnost čiste hrane«, poznati američki nutricionist dr. E. Boyd kaže: »Što je to zapravo čista hrana? Takvo nešto uopće ne postoji. Nema definicije za čistu hranu, jer jednostavno nema kriterija za tu vrst čistoće. Pojam čist sam po sebi ništa ne znači: čiste ruke su oprane ruke, ali to ne znači da nisu zagađene. Čista voda ne znači i voda za piće«.
Ljudi se u svijetu bore protiv umjetne hrane i zagađivača organizirajući pokrete. Potrošački ili antiindustrijski pokret javio se šezdesetih godina prošlog stoljeća u Americi pod parolom »protiv nezdravih, netestiranih i nepotrebnih kemikalija u hrani«. Taj se pokret proširio Europom pod drugim nazivima i drugim sličnim parolama (protiv aditiva, protiv GMO, protiv pesticida, itd.). Najnoviji naziv je antiglobalistički pokret, jer je u pitanju borba s velikim farmaceutskim i kemijskim gigantima koji silom novca nameću svoje proizvode i tehnologije cijelom svijetu, osobito malim i nerazvijenim zemljama. Najžešći otpor pružen je uvođenju genetski modificiranih proizvoda. No, po pravilu, svaki pokret se nakon nekoliko godina ispuše, a globalne kompanije nastavljaju zadovoljavati svoje ambicije.
Program ekoloških pokreta je u pravilu vrlo agresivan prema svima koji nisu istomišljenici. U posebnim pisanim materijalima (leci, plakati), ali i preko interneta savjetovali su uporabu sirove ili polupripremljene hrane, izbjegavanje aditiva te hrane animalnog podrijetla. Preporučivali su hranu od žitarica, soju i drugu nerafiniranu hranu, koja je na suprotnoj strani nazvana ptičjom. Pritom ih apsolutno nije zanimalo koliko je i ta hrana zagađena. Spašavamo kitove od japanskog »pokolja«, a svake godine tisuće kitova ugine zbog nepoznatog uzročnika na pješčanim sprudovima širom svijeta, pa oni umjesto u prehrambenim proizvodima završavaju u industriji sapuna.

S vremenom su ljudi počeli nesvjesno prihvaćati programe zaštite prirode, vjerujući da je sva hrana totalno zagađena, a proizvođači industrijske hrane prevaranti i falsifikatori. Počinjali su strogo kontrolirati što i kako jedu, izbjegavati konzervanse, prehrambene boje, umjetna sladila, dodatke jelima i druge »kemikalije« koje dolaze u kontakt s hranom, uključujući ambalažu. Da bi se zaštitili od zagađenja, počeli su rabiti prve, primitivne uređaje za filtriranje vode. Čim industrijski proizvođači kod ljudi utvrde neki masovniji strah, odmah ga iskorištavaju. Magična riječ u to vrijeme je prirodno, iako nitko to ne može definirati, a u nas je nastao i pojam domaće premda u pogledu kvalitete i zdravstvene valjanosti to apsolutno ništa ne znači. Ostaje samo maglovita predodžba da je to ipak nešto sigurnije od svega ostalog. A upravo se maglovita iluzija najbolje prodaje.

Neki su se ljudi povukli u vegetarijanstvo, neki u makrobiotičare. Nikle su prodavaonice zdrave hrane koje su implicirale da je sva ostala hrana nezdrava, što nije istina. Na koncu se u Velikoj Britaniji pojavio prvi organski uzgoj, tj. hrana uzgojena na zemlji bez kemikalija, proizvodnja u kojoj se ne koristi pesticide, itd. Čovjek je oko sebe želio uspostaviti virtualni svijet zdravih namirnica! Pokret »prirodna hrana«, koliko god bio apsurdan poznavateljima namirnica i tehnologije njihove obrade, uzeo je maha i u Hrvatskoj. Na proizvodima se počelo pisati »bez konzervansa«, zatim »bez aditiva« i »bez kolesterola«, ali ti slogani nisu ništa promijenili u strukturi proizvoda. Tim izjavama nije se promjenila zdravstvena ispravnost namirnica, osim što se produbljivalo ljudsko uvjerenje da je to nešto bolje. U želji da izbjegnu štetne tvari, ljudi se dobrovoljno lišavaju neophodnih sastavnica hrane, a koristeći sirovu (neobrađenu) i toplinski netretiranu hranu, lako mogu postati žrtvom toksiinfekcija, parazitoza, pa i infektivnih oboljenja.
Industrija se prilagođavala novim potrebama i masovnim strahovima. Na začinske smjese su stavili obavijesti »bez glutaminata« ili »nije pasterizirano ionizirajućim zračenjem«. I tad se devedesetih godina prošlog stoljeća dogodila prava katastrofa s hranom, nešto što je izazvalo najveću paniku iz tanjura u povijesti čovječanstva - »luda govedina«. Počelo je u Velikoj Britaniji, gdje se lešine bolesnih ovaca bacalo u kafilerije, a one su to prerađivale u koštano i mesno brašno za ishranu muznih krava. Za mikrobiologe je bilo šokirajuće da, osim bakterija, virusa, gljivica i plijesni, postoje tzv. prioni, uzročnici koji prkose svim toplinskim tretmanima i kemijskim sredstvima. To znači da je opasno sve od zaklanih životinja (mozak, leđna moždina, živci, glava...). Tako prerađeno mesno i koštano brašno izvezeno je u tridesetak zemalja svijeta (sve do Japana), a krajnje žrtve su bile muzne krave, koje se spaljivalo na golemim lomačama kao u doba vještica. No, ljudi su ubrzo zaboravili BSE i opet navalili na roštilj i hamburgere, ali mir nije dugo trajao, jer su došla za ljudsku hranu nova iskušenja. Ptičja gripa opet je razbuktala lomače, ali od peradi, a ljudi u bijelim odijelima i s maskama na licu bili su u udarnim televizijskim vijestima.

Unatoč svim problemima, kod nas se sukladno zbivanjima u svijetu pojavila ekološka proizvodnja hrane u kojoj je zabranjena uporaba genetski izmijenjenih organizama i njihovih proizvoda, kemijskih zaštitnih sredstava i umjetnih gnojiva. Da bi ta poizvodnja bila u skladu s propisima Europske unije, donesen je u nas Zakon o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih prehrambenih proizvoda, kojim se reguliraju uzgoj, prerada, trgovina, označavanje i skladištenje. Novi proizvodi i nova vjera da je to ono pravo, ali i nova cijena koja je u pravilu veća 25-30 posto u odnosu na isto takve konvencionalne proizvode! Želite li se ekološki hraniti, platite više! Dok u Velikoj Britaniji caruje organska hrana, kod nas je uspješno lansirana »ekološka«. Lički krumpir, voćni sokovi, pčelinji med i varaždinsko zelje mogu nositi oznaku »ekološki čisto«, a neki od proizvoda se i izvoze u inozemstvo.
Pojam ekološka hrana zamjenio je prethodni nedefinirani zdrava hrana, a ekološke proizvodnje nicale su kao gljive poslije kiše. Eko centri i udruge pojavile su se od Slavonije preko Istre do Dalmacije. Kruh, med, vino, jabuke i mnogi drugi proizvodi. I povjerenje ljudi se vratilo. Po logici, da nema potrošača, proizvođači ne bi radili. I javili su se brojni novinari i stručnjaci kako bi do neba hvalili ekološku proizvodnju koja je, eto, u trendu, »a sve nove trendove valja podržati«. No, kakva je razlika između konvencionalne i ekološki proizvedene hrane? Jesu li ekološki proizvodi zdraviji od konvencionalnih? Hoće li ljudi koji jedu ekološku ili organsku hranu živjeti dulje i obolijevati manje od onih koji se konvencionalno hrane? Odgovori su najčešće razočaravajući, jer je cijeli segment ekološke hrane čovjek stvorio u inače vrlo zagađenom svijetu samo zato da bi mirnije spavao.

Nema nikakvog dokaza da ljudi koji piju filtriranu vodu manje obolijevaju i dulje žive, pa se ne može reći da je filtrirana voda bolja od dobre prirodne izvorske vode. Naravno, ima onih koji zbog paranoje od zagađene piju čak i destiliranu vodu, jer im filtracija nije dovoljna. Naravno da su to ekstremni slučajevi, a ekstremni su i oni koji su napustili lagodan gradski život i vratili se u šumske brvnare bez telefona, automobila, TV i mobitela. Još je davno poseban komitet Američkog instituta (Institute of Food Technology) istražio organski proizvedenu hranu i u izvješću naveo: »Nema nikakve razlike između organske i konvencionalne hrane. Naime, prirodno gnojivo može povećati prinos i veličinu plodova, ali ne i njihov kemijski sastav«. Količine C vitamina u jabuci i naranči koje su rasle na prirodnom i umjetnom gnojivu bit će iste, a količina dragocjenih mikrominerala bit će manja na prirodnom gnoju. Ako je prirodno gnojivo siromašno jodom ili kobaltom (botrebnim u sintezi B12 vitamina), bit će siromašne i biljke s tog područja. Prirodno gnojivo se ne može korigirati na terenu, a umjetno može, po želji.
Bez obzira što nema nikakve razlike, organski uzgojena hrana ima drukčije troškove i znatno je skuplja. To je zapravo cijena onog već spomenutog ljudskog straha! Ispitane su i druge kategorije prirodne hrane u odnosu na konvencionalnu. Ocjena je i Klinike Mayo, koju cijeli svijet uvažava kao elitnu zdravstvenu ustanovu, da nutritivno gledajući nema nikakve razlike. U pogledu sigurnosti i zdravstvene ispravnosti za potrošače, obje vrste hrane ispunjavaju sve uvjete. No, primjetili su da organsko voće osjetno brže propada, jer nije zaštićeno voskovima te oblikom i bojom nije tako dobro kao konvencionalno. Istina, organski uzgojeno voće i povrće nema pesticida, ali konvencionalno sadrži ostatke pesticida koji nisu opasni za zdravlje. Što se tiče okusa, to je subjektivna ocjena svakog čovjeka. Jedna skupina stručnjaka kaže da nema razlike, a druga da ima. Nitko nije rekao da organska, ekološka ili druga »prirodna« hrana donosi manje bolesti i dulji život, jer to nije jednostavno dokazati. I sada jedno recesijsko pitanje: čemu plaćati skupu eko-hranu kad ona nema nikakvih prednosti u odnosu na konvencionalnu?
Koliko se ekološka proizvodnja u praksi zlorabi? Mnogo, ali je to teško dokazati. Sve što se nudi na zelenoj tržnici, potencijalno je sumnjivo u pogledu podrijetla, ako nije brendirano. Rajčica iz novih plastenika je jamačno čista i sigurna glede zdravlja, jer je proizvedena posebnom tehnologijom i jedina do sada nema naknadnog zagađenja iz zraka. Jasno da taj proizvod mora biti skuplji, jer se proizvođač štiti cijenom. Posao koji su otvorili veliki, žele osvojiti i mali proizvođači, preskočivši pritom zakonske prepreke. Problem je kad netko tu proizvodnju treba kontrolirati.

Čovjek je zahvaljujući industrijskoj revoluciji napravio mnoga čuda, ali s vremenom se otuđio od prirode. Sad se želi vratiti u zelenu dolinu ali, avaj, svijet je u međuvremenu strašno zagađen sa 60.000 novih kemijskih sredstava koja se godišnje uključuju u naš život. Barem će stotinjak tih sredstava izravno ili neizravno dospjeti u lanac prehrane i iz njega nikad više neće izaći. Čovjek se na kemijska sredstva navikava kao što se komarac navikava na nove insekticide, ali cijena privikavanja sve je veća. Rak, dijabetes, kardiovaskularne bolesti, alergije... uzimaju sve veći danak, jer zahuktalu tehnologiju nitko više ne može zaustaviti. Brojne vrste će nestati, rađat će se defektna djeca, a debljina će pretvoriti ljude u puzajući naraštaj. Zelena dolina postoji još samo u mašti!
Prednosti eko-hrane
Organska hrana nije, poput klasično industrijski uzgojene, puna štetnih kemikalija. Prosječna jabuka na svojoj kori sadrži dvadesetak štetnih tvari, čak i nakon pranja, a životinjama se svakodnevno daju velike doze antibiotika, hormona i antiparazita koje, konzumacijom mesa i mlijeka, unosimo u svoje tijelo. Svježi ekološki uzgojeni proizvodi sadrže najmanje 50 posto više vitamina, minerala, enzima i ostalih mikronutrijenata. Organski uzgojena hrana neusporedivo je boljeg i prirodnijeg okusa, jer na tržište dolazi svježija. Zagovornici ekološke hrane smatraju da sadrži i vitalnu energiju koja pojačava imunitet te je dokazano korisna u borbi protiv mnogih bolesti, naročito bolesti gastrointestinalnog trakta. Naglašavaju da je cijena ekoloških proizvoda viša samo na prvi pogled jer, ako se uzmu u obzir troškovi liječenja i bolovanja zbog bolesti izazvanih prehranom proizvodima tretiranim kemikalijama - računica je bitno drukčija. Osim što čuva ljudsko zdravlje, neupitna prednost eko-hrane je u očuvanju okoliša, jer ta proizvodnja ne zagađuje tlo ni vodu.
Što jesti?
Pojmovi poput zdrave hrane, ekološke ili bio-hrane u posljednje se vrijeme intenzivno koriste i kod prosječnog potrošača izazivaju nedoumicu: što izabrati, što jesti? Najvažnija je značajka ekološkog uzgoja u tome što zabranjuje upotrebu većine mineralnih gnojiva i skoro svih pesticida. Umjetna se gnojiva u ekološkoj proizvodnji zamjenjuju organskim, korov se uklanja mehanički (zaraženo bilje i voćke treba redovito odstranjivati).. Također se radi i na prirodnoj otpornosti biljaka kao prevenciji protiv štetočina i bolesti. Među neophodnim mjerama ekološkog uzgoja je i biološka zaštita te održavanje više biljnih i životinjskih vrsta zajedno, jer se međudjelovanjem živih bića smanjuje pojava štetočina. Postoje i ekološki proizvodi na bazi aromatičnog bilja, propolisa, ulja, sapuna i sl. koji služe kao preventiva, ali i za liječenje. Biljke tretirane tim preparatima imaju bujnije lišće te veće prinose bolje kvalitete. Sredstva za prskanje dopuštena u eko-voćarstvu dijele se na botaničke pesticide, sapune, ulja, propolis, biodinamičke preparate i dr. Rotacija usjeva također pridonosi smanjenju korova. U ekološkoj proizvodnji zabranjena je uporaba genetski izmijenjenih organizama i svih proizvoda koji sadrže njihove sastavne dijelove ili su proizvedeni od tih organizama.  Ignac Kulier

 

28.05.10.                    Organska hrana ništa zdravija od uobičajene                                     

Neke organski uzgojene namirnice za bebe, pokazalo se, nemaju dovoljno masti ni željeza
Organska hrana na glasu je kao zdrava hrana, ali prema najnovijem istraživanju čini se da na zdravlje nema ništa bolji učinak nego hrana dobivena uobičajenim uzgojem. To su odvažno izjavili članovi ugledne berlinske potrošačke udruge Stiftung koja je provela istraživanje.

Tijekom osam godina, koliko je trajala studija, provedeno je 85 istraživanja kako bi se došlo do rezultata koji bi sada mogli ozbiljno uzdrmati proizvodnju organski uzgojene hrane. U studiji piše da organski proizvodi "nisu nužno zdraviji, niti boljeg okusa nego klasično uzgojene namirnice".

Između ostaloga, testirano je 13 organskih proizvoda za bebe, a svi su ocijenjeni kao "zadovoljavajući". Imali su, inače, premalo masnoća u sebi i premalo željeza u odnosu na potrebe beba. Oko 45 posto ekoloških proizvoda dobili su ocjenu "dobar" ili "vrlo dobar", dok je kod hrane uzgojene uobičajenim postupkom postotak bio 41.
Oko 15 posto organske hrane ocijenjeno je kao "loše", što je jedan posto više nego kod uobičajenih proizvoda.
Organski uzgojena hrana bolje je kotirala tek s obzirom na pesticide - oko 75 posto bilo je potpuno bez pesticida u usporedbi sa 16 posto uobičajeno uzgojenih.

26.05.10.                                Razvoj ruralne politike                                                           


Na sastanku u okviru Inicijative „Građani/ke za Evropu“ održane u Narodnoj skupštini Republike Srpske u Banja Luci predstavnici 11 političkih stranaka iznijeli su mišljenja da je Bosni i Hercegovini za ispunjenje uslova Evropske unije u oblasti poljoprivrede u prosjeku potrebno sedam godina. Sastanku su prisustvovale stranke DNZ, SP, HDZ BiH, SBiH, DP, SBB BiH, PDP, SDS, NSP, DNS, NSRzB. 
Predstavnici 17 nevladinih organizacija i predstavnici političkih stranaka diskutovali su o načinima provedbe reformi u oblasti poljoprivrednog sektora, na osnovu preporuka iz nezavisnog istraživačkog dokumenta „Analiza institucionalno-pravnog okvira i kapaciteta poljoprivrednog sektora u BiH“ u kontekstu EU integracija BiH. Ključne preporuke uključuju neophodnost zajedničke poljoprivredne politike na nivou Bosne i Hercegovine, te harmonizaciju podsticaja poljoprivrednoj proizvodnji. 

Ovo nije pitanje centralizacije, nego pitanje funkcionalnosti, kazao je ambasador i pozvao na jačanje razvoja ruralne politike budući da ona može odigrati ključnu ulogu u kreiranju zaposlenja te poboljšanju kvalitete života za ruralno stanovništvo BiH. Tatham je ukazao na EU sredstva pomoći BiH u ovoj oblasti, te da je za pristupanje istim neophodan aktivan angažman i trud bosanskih vlasti. 

Tokom zanimljive diskusije učesnici su se bavili pitanjima dobre volje političara koja je neophodna kako bi se ispunili EU zahtjevi, kvalitetom BiH proizvoda i njihovoj konkurentnosti na vanjskom tržištu, neimplementaciji postojećeg zakona o poljoprivredi, hrani i ruralnom razvoju, te pitanjem nepostojanja odgovornosti za nesprovođenje zakona. 

Na pitanje Mire Pejića, predsjednika Udruženja poljoprivrednika BiH o tome koliko predstavnika političkih stranaka je upoznato sa zahtjevima Evropske Unije prema BiH kada je u pitanju poljoprivreda, od prisutnih 11 predstavnika, njih pet je odgovorilo potvrdno. 

Cilj ovih plenarnih sesija je unaprijeđenje kvalitete dijaloga civilnog društva i političkih stranaka o ključnim temama za proces evropskih integracija, a koje su od suštinskog značaja za građane BiH. Aktivnosti Inicijative se implementiraju pod pokroviteljstvom Specijalnog predstavnika EU za BiH (EUSR) i uz finansijsku podršku Kraljevine Švedske putem Švedske međunarodne agencije za razvoj i saradnju (SIDA), te u saradnji sa Direkcijom za evropske integracije BiH. Četvrta plenarna sesija o obrazovnim standardima će biti održana 15. juna u Mostaru. T.C.

 21.04.10.               Zirojević: CEFTA ne ugrožava  domaće poljoprivrednike                     

Ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mladen Zirojević izjavio je da su niske subvencije i podsticaji entitetskih vlasti glavni uzrok problema s kojima se suočavaju poljoprivredni proizvođači, a ne, kako oni tvrde, odredbe Cefte, sporazuma koji BiH mora striktno poštovati.

"Nijedno udruženje poljoprivrednika iz BiH još nije prikupilo čvrste dokaze koji bi ukazali na to da veliki uvoz robe iz inostranstva nepovoljno utiče na domaće proizvođače. Bio bih srećan da bilo ko od ljudi koji stalno prozivaju državne institucije za navodnu nebrigu o domaćim proizvođačima konačno podnese čvrste dokaze o tome da uvoz šteti njihovoj proizvodnji", rekao je Zirojević "Presu RS".
On je dodao da bi u slučaju da dobije takve dokaze odmah reagovao i predložio Savjetu ministara BiH uvođenje pune carinske stope za određene proizvode kako bi se dokazalo da Cefta posjeduje mehanizme zaštite domaćih proizvođača i da oni nisu prepušteni stihiji.

Govoreći o najavi mesoprerađivača iz RS da će od ovog ministarstva tražiti hitnu primjenu Ceftinog člana 23 bis, koji omogućava donošenje mjera za zaštitu domaće proizvodnje, Zirojević je rekao da nije dobio nikakav zvaničan zahtjev ili inicijativu da se aktivira taj član. 
"Kada dobijemo takav zahtjev, pažljivo ćemo ga razmotriti i vidjeti s kojim dokazima mesoprerađivači raspolažu i zašto traže pokretanje postupka za uvođenje zaštitnih mjera, bilo da je riječ o punim carinskim stopama ili o uvođenju količinskih kontingenata", istakao je Zirojević.

On je pojasnio da je primjena člana 23 bis, odnosno uvođenje pune carine na određene proizvode iz zemalja članica Cefte uslovljeno postojanjem čvrstih dokaza ozbiljnih poremećaja na tržištu koji su uzrokovani prekomjernim uvozom više godina unazad.
"Tačno je da postoje informacije o povećanom uvozu mesa iz Makedonije, zbog čega će Ministarstvo spoljne trgovine u saradnji s kolegama iz Makedonije formirati komisiju koja bi trebalo da prekontroliše kretanje robe koja završava u BiH", naveo je Zirojević, najavljujući da će, pokaže li se to tačnim, članicama Cefte prijaviti grubo kršenje potpisanih sporazuma, a za svu robu za koju se ispostavi da je neregularno uvezena u BiH tražiti naknadno plaćanje carinskih dažbina.

Osvrćući se na spoljnotrgovinski deficit, Zirojević ga je nazvao rak-ranom domaće privrede.

"Ipak, zahvaljujući pozitivnim primjerima, kao što je pokretanje proizvodnje u Rafineriji Brod, ubijeđen sam da će negativan spoljnotrgovinski bilans BiH svake godine biti povoljniji", naglasio je Zirojević.
Vrijednost uvezene robe u BiH u 2009. bila je 12,3 milijarde KM, a izvoza oko 5,5 milijardi KM. srna





23. 05.10.                            Srbija - poljoprivrednici i EU                                                  

Članstvo Srbije u EU ovdašnjim poljoprivrednicima omogućilo bi subvencije i izlaz na veliko tržište, ali bi donelo i strože propise u toj oblasti. 
Put ka članstvu u Evropskoj uniji našim poljoprivrednicima donosi nove propise i norme koje će morati da primenju. 
Sa druge strane, članstvo će im obezbediti i tržište od skoro pola milijarde ljudi. Na Novosadskom sajmu poljoprivrede danas su mogli da čuju iskustva Mađarske. 

Uvođenje i poštovanje novih propisa, drugačije kontrole kvaliteta, mnogo veća konkurencija, neke su od stvari koje očekuju naše poljoprivrednike na putu u Evropsku uniju. 
Po iskustvima mađarskih komšija, oni koji nespremni dočekaju sve ovo imaće manje šanse za uspeh od poljoprivrednika koji na vreme počnu da se prilagođavaju novim uslovima poslovanja i pravilima Evropske unije. 
Njima, ako se ne prilagode novim uslovima, preti opasnost da nestanu sa tržišta, što se dešavalo i u susednoj Mađarskoj, kaže Janoš Dudaš iz mađarske kompanije “Agro-Legato”. 

“Bilo je vremena za sve da se pripreme do priključenja Uniji i svi su se mogli spremiti za primenu novih propisa. Problem su, međutim, imali oni koji nisu hteli da prihvate i implementiraju sve mere kontrole kvaliteta koje propisuje Evropska unija. Meni je žao tih farmera, ali to je Evropska unija – unificirani sistem kontrole kvaliteta i kvalitetna kontrola hrane”, objašnjava Dudaš. 

Poruka našeg sagovornika ovdašnjim poljoprivrednicima je da se pripreme pre nego što to postane obaveza jer će tada možda biti kasno. 
Naši poljoprivrednici sa kojima smo razgovarali imaju podeljena mišljenja i očekivanja u vezi sa priključenjem Evropskoj uniji. 
Dok neki čekaju priključenje kako bi se uvela jasna pravila poslovanja, drugi smatraju da će im to samo doneti štete. 
Ipak, oni koji se prilagode i opstanu, imaće prilike da svoje proizvode plasiraju na tržištu od oko 450 miliona ljudi, što je, smatraju u Mađarskom ministarstvu poljoprivrede, najveća korist od priključenja Uniji. 
U našem Ministarstvu poljoprivrede tvrde da je Srbija dosta uradila u oblasti poljoprivrede, ali i da nas izazovi na putu ka članstvu tek očekuju. 
Harmonizacija propisa i jačanje kapaciteta koji će ih ispratiti samo su deo tog posla, smatraju u Ministarstvu. B92

22..05.10.                        Organski proizvodi hranjiviji                                                        

Ekološki uzgojena hrana ne sadrži pesticide. To je trenutačno najsigurnija hrana na planetu.
Sve prisutnija na policama trgovina, ekološki uzgojena hrana polako nalazi svoje mjesto u mnogim kućanstvima, iako se i dalje često vode sporovi oko toga koliko njezina kvaliteta uistinu opravdava cijene. Ponukani time odlučili smo usporediti cijene u trgovinama specijaliziranima za bio i eko hranu. Odstupanja postoje, ali kako svaki od “zdravih” dućana drži robu različitih klasa i proizvođača logično je da cijene variraju.

- Na cijenu, koja je u prosjeku 30 posto viša nego kod konvencionalne hrane, utječe više ljudskog rada koji je potrebno uložiti u ekološkom uzgoju, veći troškovi logistike, pakiranja i skladištenja jer se ne dozvoljavaju kemikalije u zaštiti i transportu. Jednu od bitnih uloga igra i veća potražnja od trenutne proizvodnje u svijetu, no mnogi se slažu da je u biti konvencionalna hrana prejeftina. Naime, kod konvencionalnih proizvoda često zbog sudjelovanja države, ali i ne uračunavanja svih stvarnih troškova (zagađenja okoliša npr.) proizvodi su nerealno niskih cijena - zaključila je Jadranka Boban Pejić pionir zdravog stila življenja i promicanja organskog uzgoja kod nas.

Osim specijaliziranih trgovina, zdravu su hranu počeli nuditi i veliki trgovački lanci. Kod njih je ponuda sužena, ali cjenovno su prihvatljivi. Seitan ili soja u Billi ili Mercatoru, u prosjeku su jeftiniji nego u specijaliziranim trgovina što si mogu dozvoliti zbog svoje veličine i broja kupaca. Osim toga, zasad nude samo osnovne eko namirnice. Važan aspekt eko hrane je i zdravlje pa mnogi ne pitaju za cijenu.
- Ekološki uzgojena hrana ne sadrži pesticide. To je trenutno najsigurnija hrana na planetu. Bogatija je hranjivim sastojcima - sadrži od 30 do 70% više minerala i vitamina od “obične” hrane – objasnila je Boban Pejić. mbb

13.05.10.                              RHr -o stanju poljoprivrede                                                       

Vinković: Poljoprivredna komora samo uhljebljuje propali HSS-ov kadar
Hrvatska je od potencijalne zemlje izvoznice hrane postala najveći uvoznik u regiji, stanje u poljoprivredi je vrlo teško, a država probleme rješava “gašenjem požara” ili nerealnim obećanjima, čulo se, između ostalog, jučer na okruglom stolu čija je tema bila “Stanje proizvodnje žitarica u Republici Hrvatskoj s osvrtom na žetvu 2010. godine”, koji je organizirao predsjednik Skupštine Osječko-baranjske županije Zlatko Maksimović i saborski zastupnici Dragutin Bodakoš i Zoran Vinković.
Okruglom stolu bili su nazočni župan i dožupan Vladimir Šišljagić i Željko Kraljičak, predstavnci seljačkih udruga, Županijske komore Osijek, poljoprivrednih poduzeća, a iako pozvani, predstavnici Ministarstva poljoprivrede nisu se odazvali.

Sudionici su istaknuli da je nedopustivo da se žetva pšenice bliži, a ponovno se ne zna kolike su zalihe, tko će otkupljivati novi urod ni po kojoj cijeni.
Vinković se osvrnuo i na probleme koji se očekuju ulaskom Hrvatske u EU. “Mnoga će obiteljska poljoprivredna gospodarstva 2011. godine ispasti iz sustava potpora jer se neće moći u vrlo kratkom vremenu pripremiti. Koliko su nespremni dokazuje i to da mnogi nisu mogli participirati u SAPARD-u i sada u IPARDU, jer nemaju legalizirane objekte. Smatramo da je za takvo stanje odgovorno Ministarstvo poljoprivrede, odnosno Vlada”, kazao je Vinković. Napomenuo je kao problem i to što Poljoprivredna komora, kako je rekao, umjesto da služi obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, “uhljebljuje” propali HSS-ov kadar.   Z.Rupčić

07.05.10.                           PIK-ovima će biti dobro i u EU                                                      

Veliki sustavi postali i najveći uvoznici ostacima bivših hrvatskih PIK-ova i velikim poljoprivrednim tvrtkama ni u Europskoj uniji neće biti loše
Ostacima bivših PIK-ova, koje je država do sada po tko zna više koliko puta sanirala, a koje još uvijek “mazi” (ukupno gledajući) enormno visokim iznosima poljoprivrednih potpora, prema svemu sudeći, neće biti loše ni u Europskoj uniji, kada Hrvatska postane njezina članica.
Dapače, čini se da će im i tamo teći med i mlijeko. Naime, kako navodi Stipan Bilić, poljoprivredni analitičar, trenutno na funkciji direktora tvrtke Kondin u vlasništvu hrvatskih konditora, u EU veliki proizvođači imaju isti tretman u poticajima kao i mali, a jedna od zanimljivosti je, kako dodaje, da i engleska kraljica prima poticaje.
- Istina, ulaskom u EU, postoji mogućnost da se velikim imanjima smanji poticaj i do 14 posto, međutim to do sada nije bila praksa - kaže Bilić.

Žive na poticajima

Prema novom prijedlogu Zakona o poljoprivrednim potporama, koji se trenutno usklađuje s europskim, na poljoprivredne potpore i u Hrvatskoj to pravo imaju svi koji se bave poljoprivredom. Taj novi zakon, kao uostalom i ovaj postojeći, također predviđa određenu modulaciju poticaja velikim poljoprivrednim poduzećima, no ostaje vidjeti hoće li u tom dijelu biti primijenjen.

Manji poljoprivrednici se, inače, već duže vrijeme protive tomu da se potiču veliki sustavi, a do izražaja je to posebno došlo nedavno, kada su im umanjeni poticaji. Ogorčenje pak cjelokupne javnosti prema tim velikim poljoprivrednim sustavima inače datira još iz razdoblja od Domovinskog rata. Od tada su bivši PIK-ovi često bili predmet različitih polemika, najviše zato što ih je država malo-malo sanirala novcem poreznih obveznika, a koliko god im se dalo, nikad im nije bilo dovoljno.
Ranije su svi ti PIK-ovi u svom sastavu sadržavali i primarnu proizvodnju i perađivačku industriju, a imali su i jaku trgovačku mrežu te ono što je za seljake bilo najvažnije - dobro organiziranu kooperaciju, u koju su bile uključene i poljoprivredne zadruge. Sada to, naime, ni izbliza nije tako, jer većina tih poljoprivrednih sustava među najvećim je uvoznicima u državi, što između ostalog uništava domaću poljoprivrednu proizvodnju, a osim toga država ih još i potiče. Naime, danas u Hrvatskoj postoji nekoliko velikih poljoprivrednih sustava koji su sljednici nekadašnjih sustava PIK-ova, a koji su došli do velikih površina državnog poljoprivrednog zemljišta i sada žive na poticajima.

Ugasili prerađivačku industriju  

Većina naših sugovornika, koji su svi odreda u ovoj temi željeli ostati anonimni jer je, kako su kazali, preosjetljiva, slažu se da su takvi sustavi u tadašnjem državnom uređenju bili prihvatljivi, prije svega jer su održavali plansku poljoprivredu.
- No, raspadom tih sustava i prelaskom na moderni kapitalizam došlo je gotovo do gašenja najvažnije djelatnosti - prerađivačke industrije i prestanka investiranja u razvoj primarne proizvodnje u cilju razvoja konkurentnosti. Obvezu koju su do tada imali kombinati kroz kreditiranje poljoprivredne proizvodnje nastankom nove države preuzelo je Ministarstvo poljoprivrede, kroz Zakon o potporama. Donesena je i strategija kojom su obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG-i) trebala biti nositelji hrvatske poljoprivrede, međutim istodobno nije bilo, niti je sve do sada, definirano da tim istim kombinatima bude zadana i obveza da budu nositelji prerađivačke industrije, odnosno nije učinjeno ništa da se zaštiti domaća proizvodnja od velikog uvoza - kaže jedan od naših sugovornika, te navodi kako je apsurdno da ti veliki sustavi, koji su gotovo ugasili prerađivačku industriju, uvoze te ugrožavaju cjelokupnu poljoprivredu a još uvijek muzu državu za poticaje.
Međutim, Stipan Bilić kaže da su velika poljoprivredna poduzeća dvostruko više investirala u poljoprivredu od iznosa koji su dobili iz poticaja te da se ostali dio poticaja tako investirao, investicije bi bile od 4-6 milijarda kuna godišnje te da bi imali razvijenu poljoprivredu.
- Većina ostalog novca iz poticaja ne potiče investicije ni porast proizvodnje, već ide u potrošnju izvan poljoprivrede - kaže Bilić, a za probleme oko nekontroliranog uvoza kaže da je tu ključno urediti unutarnje tržište jer je, kako dodaje, besmisleno tražiti odgovornost poduzeća za uvoz dok država ne donese mjere za povećanje proizvodnje.
Poticaji u osobnu potrošnju
Svim poljoprivrednim poduzećima, i velikim i malim, te zadrugama, isplaćeno je, kaže Bilić, u 2004. godini 468 milijuna kuna; 2005. - 427 mil. kn, 2006. - 519 mil. kn; 2007. - 603 mil. kn; 2008. - 603 mil. kn i 2008. - 823 mil. kn.
- Tu valja istaknuti da su investicije u poljoprivredu poljoprivrednih poduzeća bile znatno veće od iznosa dobivenih poticaja. U 2004. investirali su ukupno 724 mil. kn; 2005. - 808 mil. kn; 2006. - 1,009 mlrd kn - 2007., 1,18 mlrd kn i 2008. - 1,5 mlrd kn. Da se ostali dio poticaja tako investirao, investicije bi bile od 4-6 mlrd kn godišnje i mi bismo imali razvijenu poljoprivredu, međutim, većina ostalog novca iz poticaja ne potiče investicije ni proizvodnju, već osobnu potrošnju - kaže Bilić.
Glas Slavonije

03.05.10.     Arkod - Poljoprivrednici Hrvatske do poticaja samo uz digitalnu potvrdu     
              

Već mjesec dana županijski seljaci unose svoje zemljišne parcele u ARKOD sustav, što je dio prilagodbe domaće poljoprivrede Europskoj Uniji
Ako žele poticaje i nakon ulaska Hrvatske u Europsku Uniju, svi poljoprivrednici, pa tako i oko 14 tisuća bjelovarsko - bilogorskih evidentiranih u Upisniku poljoprivrednih gospodarstva, moraju svoje parcele unijeti u ARKOD sustav identifikacije zemljišnih parcela. Kratko rečeno, ono što se vidi na digitalnoj zračnoj snimci mora se poklapati s onim što je svaki seljak prijavio da obrađuje na konkretnoj čestici.
- Imam šest rali zemlje, i nakon dovršenog upisa, mogu reći da se seljacima, posebice nama starijima, teško snaći na digitalnim kartama i u potrebnoj papirologiji. Treba vremena dok se utvrdi koja je koja parcela, pa se još moraju zvati susjedi da se definitivno potvrdi što je čije i tko što obrađuje i sve svemu poprilično komplicirana procedura - kaže Danica Petreković iz Šandrovca.
Glavni cilj uvođenja ARKOD- a je isplata poticaja samo za one površine koje se stvarno obrađuju, odnosno eliminiranje zlouporaba. Tu vlasništvo više nije presudno, što očito stvara probleme poljoprivrednicima kad dođu unijeti podatke.
Poticaji jači od sudovanja
- Ljudi su često zbunjeni, jer treba razlučiti vlasništvo od zemlje koja se stvarno obrađuje. Stoga na kartama često pokazuju i šume i šikare koje jesu u njihovim zemišljnim papirima, ali ne mogu za njih dobiti poticaj - kaže Ljiljana Šepak iz bjelovarske Poljoprivredno - savjetodavne službe. Pri unosu podataka događaju se i znimljive situacije kad na istu parcelu pravo polože dva susjeda. 

Ona se tad "zaključa" u računalu i dvije strane pozovu na dogovor, da same odrede tko obrađuje koji dio sporne parcele. Začudo uspiju se odmah dogovoriti, dok primjerice sporovi oko međe na sudovima znaju potrajati desetljećima. Pravo na poticaj tako se pokazuje jačim od tradicionalne susjedske netrpeljivosti.

Osim Savjetodavne službe, podatke u Arkod unose i Agencija za plaćanja u poljoprivedi, te Hrvatska poljoprivredna agencija. Seljaci se pozivaju pismeno ili putem telefona i dogovara dolazak u neku od agencija, a cijela je procedura besplatna. Prema planu unos svih parcela treba dovršiti do kraja ove godine.
- Teško je reći hoće li se sve napraviti do kraja godine jer trenutačno radimo sporije od objektivnih mogućnosti. Naime, nedostaju nam digitalne karte na temelju kojih možemo pozivati ljude jer je veći dio županije još uvijek u postupku snimanja - kaže Ljiljana Šepak. 

29.04.10.                      Veća potražnja za organskim proizvodima                                      

Za eko-hranu turisti spremni izdvojiti i 20 posto više novca
Europi ne možemo konkurirati količinama hrane, ali možemo njezinom raznovrsnošću, autohtonim proizvodima i specifičnim jelima, naravno uz uvjet da se u proizvodnju i ponudu hrane uvede red, što smo kao turistička država odavno trebali napraviti. Nismo sigurni ni je li proizvođači hrane, ali i turizam u cjelini, prepoznaju priliku koja im se pruža u mogućnostima ekološke proizvodnje.

Hrvatska ima nezagađeno tlo, glavni uvjet ekološke poljoprivrede, svjetskog i europskog trenda. Skupina znanstvenika porečkog Instituta za poljoprivredu i turizam istaknula je tijekom nedavnog Kongresa ruralnog turizma da bi Hrvatska mogla postati prepoznatljiva kao ekološka oaza s golemom površinom nezagađenog zemljišta koje se, međutim, nedovoljno koristi za ekološku proizvodnju hrane.
Iako gosti sve više paze na to što jedu i ponuđenoj hrani pristupaju sve zahtjevnije, pa su specijaliteti od ekološki proizvedenih namirnica postali atrakcija i prigoda za dobru zaradu, ovdje to još nije dovoljno prepoznato. Čak i u Istri, najrazvijenijoj turističkoj regiji, s najviše registriranih agroturističkih gospodarstava. Umjesto, dakle, da se gostima ponude vrhunski proizvodi uzgojeni na obližnjim terenima, pogotovo jer su gosti to spremni skuplje platiti, prodaje im se konfekcija iz trgovina. I u agroturističkim gospodarstvima, a pogotovo u hotelima. Istraživanje je, naime, pokazalo da ni istarski hotelijeri, ni trgovci niti distributeri ne pokazuju interes za ekološkim proizvodima.
S druge strane, anketa spomenutog Instituta, napravljena na uzorku od 1300 ljudi, uglavnom stranih gostiju, pokazala je da je njih 77 posto spremno platiti višu cijenu hrane ako je riječ o ekološkom proizvodu. Ljudi bi takav proizvod većinom platili do 20 posto više u odnosu na hranu proizvedenu na konvencionalan način. Samo bi rijetki platili više od tih dvadesetak posto.
Prema posljednjem popisu, u Hrvatskoj egzistiraju 632 proizvođača ekoloških proizvoda. Rade se na malim površinama, uglavnom do pet hektara, proizvodnja im je bitno skuplja od konvencionalne, a distribucija loša i neučinkovita.

U Hrvatskoj, što je pokazatelj naše neorganiziranosti na svim razinama, ekološka poljoprivreda i turizam uopće nisu povezani. S druge strane, s obzirom na navedenu čistoću tla, svako hrvatsko seljačko turističko gospodarstvo moglo bi lako dobiti prefiks »eko«. Uz, naravno, nekoliko važnih uvjeta: da se posluje po načelima ekološke poljoprivredne proizvodnje i da se istodobno dodatno obogaćuju turističke usluge.

Prema definiciji, ekoagroturizam predstavlja stav, etiku i filozofiju razmišljanja o zdravijem načinu prehrane i življenja, vodeći pritom strogo računa o očuvanju okoliša. U sadašnjem se masovnom sustavu proizvodnje hrane koriste goleme količine kemijskih sredstava, vrlo često i na nesavjestan način, samo da bi se povećali prinosi i smanjili troškovi proizvodnje. Povećan rizik onečišćenja okoliša, ali i štetnost takvih proizvoda, zadnje je o čemu se razmišlja.

Najveći potencijal ekološke proizvodnje leži u povrću. U nas se masovno proizvodi oko 40 vrsta povrća, iako postoji mogućnost za eko-uzgoj 80 vrsta.
Osim prodaje u agroturističkim odnosno seljačkim turističkim gospodarstvima, ekološki proizvedeno i certificirano povrće moglo bi se prodavati i u restoranima, hotelima, čak i uz prometnice.
U razvijenijim europskim državama prosječan indeks rasta potreba za ekološkom hranom iznosi od 20 do 25 posto godišnje, što dovodi do toga da će, na svjetskoj razini, udjel prometa te zdravstveno ispravne i certificirane hrane uskoro biti oko pet posto, a to opet znači postizanje godišnjeg prometa od 100 milijardi dolara.
Hrvatska, istina, napreduje, ali sporo. Prije točno deset godina, 2000., imali smo tek nekoliko hektara površina u ekološkom sustavu gospodarenja. Osam godina kasnije, dakle prema istraživanju iz 2008., postoji 12.000 hektara, najviše na Kvarneru - 6000, te u Istri 4000.

21.04.10.                           Domaći proizvođači ugroženi CEFTOM                                      

 
Ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH Mladen Zirojević izjavio je da su niske subvencije i podsticaji entitetskih vlasti glavni uzrok problema s kojima se suočavaju poljoprivredni proizvođači, a ne, kako oni tvrde, odredbe Cefte, sporazuma koji BiH mora striktno poštovati.
"Nijedno udruženje poljoprivrednika iz BiH još nije prikupilo čvrste dokaze koji bi ukazali na to da veliki uvoz robe iz inostranstva nepovoljno utiče na domaće proizvođače. Bio bih srećan da bilo ko od ljudi koji stalno prozivaju državne institucije za navodnu nebrigu o domaćim proizvođačima konačno podnese čvrste dokaze o tome da uvoz šteti njihovoj proizvodnji", rekao je Zirojević "Presu RS".
On je dodao da bi u slučaju da dobije takve dokaze odmah reagovao i predložio Savjetu ministara BiH uvođenje pune carinske stope za određene proizvode kako bi se dokazalo da Cefta posjeduje mehanizme zaštite domaćih proizvođača i da oni nisu prepušteni stihiji.
Govoreći o najavi mesoprerađivača iz RS da će od ovog ministarstva tražiti hitnu primjenu Ceftinog člana 23 bis, koji omogućava donošenje mjera za zaštitu domaće proizvodnje, Zirojević je rekao da nije dobio nikakav zvaničan zahtjev ili inicijativu da se aktivira taj član. 
"Kada dobijemo takav zahtjev, pažljivo ćemo ga razmotriti i vidjeti s kojim dokazima mesoprerađivači raspolažu i zašto traže pokretanje postupka za uvođenje zaštitnih mjera, bilo da je riječ o punim carinskim stopama ili o uvođenju količinskih kontingenata", istakao je Zirojević.
On je pojasnio da je primjena člana 23 bis, odnosno uvođenje pune carine na određene proizvode iz zemalja članica Cefte uslovljeno postojanjem čvrstih dokaza ozbiljnih poremećaja na tržištu koji su uzrokovani prekomjernim uvozom više godina unazad.
"Tačno je da postoje informacije o povećanom uvozu mesa iz Makedonije, zbog čega će Ministarstvo spoljne trgovine u saradnji s kolegama iz Makedonije formirati komisiju koja bi trebalo da prekontroliše kretanje robe koja završava u BiH", naveo je Zirojević, najavljujući da će, pokaže li se to tačnim, članicama Cefte prijaviti grubo kršenje potpisanih sporazuma, a za svu robu za koju se ispostavi da je neregularno uvezena u BiH tražiti naknadno plaćanje carinskih dažbina.
Osvrćući se na spoljnotrgovinski deficit, Zirojević ga je nazvao rak-ranom domaće privrede.
"Ipak, zahvaljujući pozitivnim primjerima, kao što je pokretanje proizvodnje u Rafineriji Brod, ubijeđen sam da će negativan spoljnotrgovinski bilans BiH svake godine biti povoljniji", naglasio je Zirojević.
Vrijednost uvezene robe u BiH u 2009. bila je 12,3 milijarde KM, a izvoza oko 5,5 milijardi KM.Beta

31.03.10.                                Upisom u Arkod do poticaja                                                   

U EU pravo na poljoprivredne potpore i malim i velikim poljoprivrednim proizvođačima
Ako do ulaska Hrvatske u Europsku uniju poljoprivredni proizvođači ne srede stanje poljoprivrednog zemljišta kojeg obrađuju i ne upišu svoje površine u novi sustav ARKOD, koji je zapravo evidencija stvarno korištenog poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj, izgubit će pravo na potpore.
Rekao je to Josip Kraljičković, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja na prošlotjednom skupu u Osijeku, čija je tema bila "Reforma sustava poljoprivredne potpore u Hrvatskoj u razdoblju 2010. do 2013. godine”. Kraljičković je naveo i da je obveza Hrvatske u cijelosti uspostaviti radAgencije za plaćanja u poljoprivredi, a naglasio je i da je Europska komisija Hrvatskoj osigurala 373 milijuna eura izravnih potpora i 352 milijuna eura za ruralni razvoj.

Reforma potpora
U Hrvatskoj je u tijeku još jedna reforma sustava poljoprivrednih potpora, odnosno priprema novog zakona o potporama.
- Lani je donesen Zakon o poljoprivrednim potporama samo za razdoblje 2009. i 2010., jer se tada vjerovalo da ćemo već u 2011. godini biti u EU. Međutim, budući da to sada nije izvjesno, ubrzano se radi na pripremi novog zakona za 2011. i 2012. godinu, za kada je predviđen ulazak Hrvatske u EU. No, prije toga nužno je učiniti izmjene Zakona o potporama da bude što sličniji zakonima EU. Očekujemo da će se prijedlog novog zakona na čitanju naći u lipnju ove godine, kaže Kraljičković. Napomenuo je kako će ulaskom u EU poljoprivrednicima na raspolaganju prema financijskoj omotnici na godinu biti na raspolaganju 373 milijuna eura za izravna plaćanja i 352 milijuna eura za ruralni razvoj, te da je to dva puta više nego što imaju danas, jer tu valja uzeti u obzir i sredstva koja može osigurati i Hrvatska (25 posto).
- Prve godine članstva u EU imat ćemo pravo na 25 posto od tog iznosa, druge 35 posto, treće 35 posto i tako dalje, da bi tek desete godine imali pravo na pune iznose poticaja. No, valja istaći da do tada razliku do punih poticaja može isplaćivati Republika Hrvatska.

Jedinstvena plaćanja
Kraljičković naglašava i da će hrvatski poljoprivrednici u EU imati veće potpore nego što imaju do sada, jer i svaka država ima pravo i svojim sredstvima poticati poljoprivredu.
- Europska unija traži uvođenje što je moguće više proizvodno nevezanih potpora. Tako je u našem novom konceptu zakona o potporama predviđeno osam proizvodno vezanih potpora u 2011. godini. Inače, valja reći da je Hrvatska odabrala model jedinstvenog plaćanja po gospodarstvu, koji je bolji od modela premapovršini, jer uključuje i poticaje na površine, ali i na stoku. Proizvodno vezane potpore koje će se primjenjivati od 2011. godine potpore su za proizvodnju mlijeka, po kravi dojilji, za proizvodnju duhana, šećerna repe, zaovce, koze, maslinovo ulje i krmače. Treba reći i da će osnovna plaćanja po hektaru biti nevezana, a ostalo će biti vezano uz proizvodnju. U 2011. godini bit će predviđena sredstva od ukupno 790 milijuna kuna za poticanje osjetljivih sektora, a 1,6 milijarda kuna za osnovna plaćanja, kaže Kraljičković.
On također navodi i da već sada treba voditi brigu o tome da EU drži da je potpora nešto što pripada poljoprivrednom proizvođaču za njegovu aktivnost.
- To u praksi, primjerice, znači da ako za poljoprivrednog proizvođača proizvodnju ugovara zadruga, ili netko drugi, tada je on za sustav nepoznat i za njega nema potpora. Bitno je kazati i da je 2012. godina referentna godina i ako nemate refernece u 2013. godini nema ni potpora.

Prve EU potpore 2013. godine
Hrvatska će prvi novac za poljoprivredne poticaje iz blagajne Europske unije dobiti 2013. godine. Kraljičković kaže da je važno istaći da će u EU svaki hektar imati pravo na potpore, pa čak i manje od toga, odnosno 0,3 ha. - To znači da pravo na poticaje u EU imaju i veliki i mali, te da ne stoji teza da je naš dosadašnji koncept promašen, jer je svako grlo i svaki ha pod poticajima, kaže Kraljičković, te navodi da će svih 190.000 poljoprivrednih gospodarstva upisanih u Upisnik imati pravo na poticaje, ali ako prije ulaska u EU reguliraju status zemljišta.
U Europskoj uniji ekološka poljoprivreda i pčelarstvo financirat će se iz mjera za ruralni razvoj.
Zdenka RUPČIĆ

25.02.10.                                        EU kontrolira poticaje                                                       

Europska Unija uvodi reda u subvencije za poljoprivredu. Ministar Čobanković seljacima je rekao da reže poticaje zbog krize, ali zapravo je to jedan od uvjeta iz Europske Unije
Proizvođači pšenice, kukuruza i drugih ratarskih kultura ove će godine ostati bez 900 kuna po hektaru, jer upravo toliko iznosi smanjenje poticaja za 40 posto. Te se kulture zadnjih godina potiču sa 2250 kuna po hektaru, a gotovo 70 posto od ukupno 2,5 milijarde kuna za poticaje odlazilo je upravo na te dominantne kulture.
Poticaji za ruralni razvoj
Iako je ministar poljoprivrede Petar Čobanković seljacima objasnio da je ovo rezanje poticaja danak krize u kojoj je Hrvatska, stvarnost je zapravo drugačija. Europska Unija od Hrvatske traži da se direktna potpora proizvodnji smanji, a prema prijedlogu Europske komisije, u 2012. godini Hrvatska će za direktne poticaje moći platiti samo 700 milijuna kuna ili, kada se preračuna, seljaci će za hektar površine dobit 548 kuna. No, istodobno će se značajno povećati poticaji za ruralni razvoj kao važan segment u europskoj ruralnoj politici. Od ulaska u EU u razdoblju od 4 do 10 godina poticaji i sredstva za ruralni razvoj povećavat će se do maksimalnog iznosa.

Ministarstvo poljoprivrede u pregovorima traži da se ovo drastično rezanje poticaja kompenzira dodavanjem novca iz nacionalnog proračuna, ali je pitanje hoće li se to uspjeti dogovoriti.

Drastično rezanje poticaja na noge će dići seljake i izvesti ih na ulicu, no s proizvodnom površinom manjom od pet hektara i niskim prinosima danas se ne može biti proizvođač ratarskih kultura, a upravo je ta kategorija proizvođača u Hrvatskoj dominantna. S druge strane, poticaji su raspršeni na velik broj proizvodnji, pa kada se izuzmu ratari i mljekari, za proizvođače voća, povrća, cvijeća i drugih profitabilnih proizvoda u konačnici ostane jako malo novca.

Miroslav Kuskunović

 18.02.2010.                                  Smanjuje se podrška poljoprivredi                                    

- pokazala studija sprovedena u zemljama članicama OECD-a
U 2008. godini su subvenciona i sredstva podrške poljoprivredi u zemljama OECD iznosila 182 milijardi evra, što je 20 odsto bruto prihoda poljoprivrede, piše u studiji OECD koja je objavljena u februaru 2010. godine.
 
Time se nastavlja trend smanjenja plaćanja doprinosa poljoprivredi, a postignut je najniži nivo još od 1986. godine. Smanjenje podrške agrarnom sektoru ima veze i sa višim cenama na svetskom tržištu, pa subvencije i podrške agrarnom sektoru iznose 0,9 odsto ukupnog bruto nacionalnog dohotka, dok je periodu od 1986. do 1988. godine to bilo 2,5 odsto. To se u prvoj liniji objašnjava smanjenjem udela poljoprivrede u BNP.
 
Studija pokazuje i smanjenje podrške proizvodnji, koja se oslikava i u smanjenju razlike između svetskih i domaćih cena u zemljama OECD. Tako su u periodu između 1986. i 1988. godine cene u zemljama članicama OECD bile oko 50 odsto više od cena na svetskim tržištima, a od 2006. do 2008. godine su bile više samo za 16 odsto.Nemanja Gagic

 

Udruženje poljoprivrednika u Bosni i Hercegovini