|
|
Aktuelno
2010.
01.09.10.
Hrvatski ratari dobiju četiri puta više novca od srbijanskih
Srbijanski seljaci ne kriju
kako zavide ratarima iz Hrvatske, bar kada je o državnim poticajima
riječ, piše Politika.
Kako objašnjava taj beogradski dnevnik, poljoprivrednik iz Srbije koji
će na hektaru zemlje ove jeseni zasijati pšenicu može se nadati državnoj
dotaciji od 14.000 dinara ili oko 130 eura, dok njegovog "kolegu” iz
Hrvatske država subvencionira s 300 eura po hektaru.
I dok zemljoradnik iz Vojvodine za proizvodnju šećerne repe i suncokreta
dobije od države 14.000 dinara po hektaru, poljoprivrednog proizvođača
iz Slavonije država pomaže s tri-četiri puta više novca.
Goran Živkov, bivši ministar poljoprivrede, kaže za Politiku da se
Srbija samo deklarativno zalaže za poljoprivredu kao stratešku granu
gospodarstva.
- Hrvatska ima tri puta manje poljoprivrednika i tri puta manje obradive
zemlje, ali čak tri puta veći proračun za poljoprivredu. U nas se za
poljoprivrednike izdvaja malo novca i taj se novac ne raspoređuje na
pravi način. Sada se zbog najava o smanjenju javne potrošnje svuda režu
troškovi, ali čak i kada je bilo novca, nije se davalo poljoprivredi –
smatra Živkov i napominje da je Hrvatska turistička, a Srbija
poljoprivredna zemlja.
Z.R. Glas Slavonije
Prodaja starog mesa
Datum: 30.08.2010.
Prodaja ili prerada staroga mesa u Hrvatskoj nije ništa što se radi tek
od jučer. Tako se radi oduvijek - tvrdi Zvonimir Nemet, tajnik udruženja
za tov i uzgoj junadi Baby Beef, komentirajući informacije da Hrvati
jedu meso iz uvoza, staro i 10-ak godina.
Na tvrdnje iz resornog ministarstva kako su kontrole hrane u nas
svakodnevne i nitko si ozbiljan ne bi dopustio ugrožavanje potrošača,
Nemet odvraća kako ni on ne tvrdi da je riječ o zdravstveno neispravnom
mesu. Dapače, vjerojatno zadovoljava sve organoleptičke kriterije,
dovoljne inspekciji, poput boje i mirisa. No, umjesto pet, kontroliralo
i 30-ak raznih parametara za podrobnije utvrđivanje zdravstvene
ispravnosti i kvalitete mesa i mesnih proizvoda na policama, sigurno bi
se, tvrdi on, uvelo više reda na tržištu. Primjerice, kad je u pitanju
smrznuto meso, Hrvatska, kaže, tolerira i junetinu stariju od četiri i
svinjetinu stariju od godinu dana.
Određenim provedbenim aktima, koje je država dužna donijeti, ali nema
političke volje, taj bi se rok mogao smanjiti što nam EU ne može
zabraniti, tvrdi Nemet. Trenutačno proizvođači prema zakonu nisu dužni
navesti godinu klanja, pakiranja i zamrzavanja mesa, već samo
preporučeni rok trajanja, koji je za zamrznuto meso godinu, a za svježe
tri dana.
– Uvjeren sam da kad bi na deklaraciji zamrznutog mesa moralo stajati da
je junetina koju jedemo stara tri godine i uvezena iz Čilea, nitko je ne
bi kupio, čak ni po nižim cijenama – kaže Nemet, te podsjeća na aferu od
prije nekoliko godina kada je uvezeno zamrznuto meso iz Brazila i
deklarirano kao svježe s rokom upotrebe od 180 dana jer je tretirano
inertnim plinom.
Autor: Jolanda Rak-Šajn , Glas Slavonije
19.08.10.
FEDERALNI ZAKON NE PREDVIĐA JEDINSTVENU SAVJETODAVNU SLUŽBU U
POLJOPRIVREDI
Uskoro će se konačno pred federalnim parlamentarcima naći Prijedlog
zakona o poljoprivrednim savjetodavnim službama, koji je utvrdila Vlada
Federacije BiH, uskoro će se naći pred zastupnicima Parlamenta
Federacije BiH.
Prijedlog zakona predviđa uređivanje poljoprivrednih savjetodavnih
djelatnosti, nadležnosti, vrste i finansiranje ove službe, ali i kaznene
odredbe.
Predviđa se organizovanje seminara, savjetovanje, radionica, prijenos
znanja i novih tehnologija.., a za vršenje poslova javne poljoprivredne
savjetodavne službe u Federaciji bila bi zadužena federalna Agencija za
poljoprivrednu savjetodavnu službu, koja bi se finansirala iz budžeta
Federacije. Dodatna sredstva u vršenju javne poljoprivredne savjetodavne
službe osigurat će se iz budžeta kantona. Pored federalnog i kantonalnog
nivoa predviđeno je da poslove javne poljoprivredne savjetodavne službe
u općinama vrše općinske poljoprivredne savjetodavne službe i da se
finansiraju iz budžeta općina.
Prije desetak godina FMPVIŠ dobilo je značajna sredstva od EU za
organiziranje oveslužbe ali su ta sredstva potrošena a od službe nije
bilo ništa. I ovaj preijedlog ne predviđa jedistvenu službu odnosno
jedan pravni subjekt , kao što je to u RS i u R Hrvatskoj. I dalje
ostaju kantonalne službe koje nisu uvezane u federalnu službu a onaj
najvažniji dio –opštinski ostaje nedefiniran.
Registar savjetodavaca
Zakon predviđa i to da u javnim poljoprivrednim savjetodavnim
službama moraju biti zaposlena stručna lica, savjetodavci koji posjeduju
certifikat i koji su upisani u Registar poljoprivrednih savjetodavaca u
skladu s odredbama ovog zakona. Za davanje savjeta poljoprivrednicima i
formiranje federalne agencije iz budžeta za 2011. godinu potrebno je
osigurati 950 hiljada KM. Sve ovo ne bilo sporno da, kako nam kažu u
udruženjima poljoprivrednika iz FBiH, brojna administracija zapravo ne
štima ovaj zakon i osnivanje raznih agencija, prema sebi i svojim
kadrovima kako bi ih što više uposlili. Siti su, kažu, raznih federalnih
i inih zvaničnika koji obavljaju funkcije, a često o njima nemaju pojma.
Bevanda protiv
Negativno mišljenje o prijedlogu ovog zakona dalo je i federalno
Ministarstvo finansija. Ministar Vjekoslav Bevanda kaže da ne može dati
saglasnost na prijedlog zakona, s napomenom da se dodatna sredstva
trebaju osigurati ne samo iz budžeta Federacije, nego i budžeta kantona
i općina.
14.08.10.
Da li će rast cijena žita izazvati nemire
Rastuće svetske cene žitarica, zbog suše i požara u Rusiji, će u nekim
zemljama predstavljati dodatni pritisak na stanovništvo već pogođeno
finansijskom krizom, pa bi moglo da dođe i do nemira, naročito na
Bliskom istoku, u severnoafričkim zemljama i delovima Evrope, upozorio
je analitičar Džonatan Vud. Cene pšenice na svetskom tržištu su se od
juna povećale za 70 odsto i na najvišim su vrednostima od 2008, iako
znatno niže nego tada. Te godine je rast cena hrane izazvao seriju
protesta i pobuna u zemljama u razvoju, podsetio je Rojters.
Vud, iz konsultantske firme "Kontrol risks", predviđa da bi i danas, u
slučaju opstanka visokih cena žita, ponegde moglo da dođe do uličnih
pobuna, ali ne očekuje da će zbog toga pasti ijedna vlada.
Naročito ranjivim u sadašnjoj situaciji se smatraju Egipat, Alžir,
Sirija (pogođena sušom), i od ranije nestabilni Jemen, kao i
južnoevropske zemlje u razvoju, u kojima već postoji nezadovoljstvo zbog
znatnog smanjenja javnih troškova, beneficija i plata.Hleb igra veoma
značajnu ulogu u bliskoistočnim i severnoafričkim zemljama koje uvoze
žitarice, pa rast njegovih cena predstavlja ogroman udar na tanak kućni
budžet, upozoravaju analitičari.Mnoge zemlje centralne i istočne Evrope
su, da bi se kvalifikovale za pomoć Međunarodnog monetarnog fonda ili
Evropske unije, u poslednje vreme primenile teške mere, pa se za jesen
predviđa rast rizika od nemira.Analitičari procenjuju da se trenutno
strpljenje stanovništva prilično "istanjilo" u Rumuniji, španiji,
Italiji, Francuskoj i baltičkim državama.
"Rizik je uvek najveći gde postoji brojno siromašno gradsko stanovništvo
i gde hrana čini više od 60 odsto potrošačke korpe", napominje Alister
Njuton, politički analitičar kompanije "Nomura". Stručnjaci ističu da
mnogo zavisi od toga koliko će potrajati rast cena žitarica i kako će on
delovati na cene ostale hrane i sirovina.U vezi s tim, ima strahovanja
da bi Rusija mogla da iskoristi sadašnju krizu na tržištu žitarica da bi
okupila okolne proizvođače - Belorusiju, Kazahstan i Ukrajinu -
stvarajući neku vrstu regionalnog žitarskog kartela.
Postavlja se i pitanje kako će globalno poskupljenje žitarica delovati
na kupovine obradivog zemljišta u Africi, pa i u Ukrajini i Pakistanu,
od strane nekih bliskoistočnih i azijskih zemalja. Gladno lokalano
stanovništvo možda neće s odobravanjem gledati na to da se hrana odliva
iz zemlje, upozoravaju stručnjaci.
Poljopartner
11.08.10.
Treba li državi zadovoljan seljak i izobilje hrane
Kako to rade i drugi, uveren sam da bi novonastala situacija u
proizvodnji i otkupu mleka, u nekom dogovoru svih učesnika u lancu,
mogla da se prevazidje. Medjutim, to bi trebalo da se radi pod okriljem
i pokroviteljstvom resornog ministarstva
Seljaku jeftino, mlekari nedovoljno, a potrošaču skupo (Foto D.
Jevremović)
Poslednjih nedelja nanovo se javnost uzburkala oko jedne poljoprivredne
teme, ovaj put mleka. Bolje reći, ponovo mleka.
Proizvodjači, s jedne, preradjivači, s druge, država negde izmedju ili
sa strane kao komentator zbivanja.
Prvi optužuju druge, drugi se pravdaju i pokušavaju da odbrane svoje
stavove. Svako ušančen, pa dokle se izdrži.
Nisam primetio ozbiljniju analizu i nameće se utisak da će se ponovo
završiti po starom, oprobanom receptu – pusti neka se galami neko vreme,
naći će se trenytna polurešenja, pa ćemo opet po starom… do sledeće
epizode.
Najkraće, udruženje tzv. malih proizvodjača mleka traži od preradjivača
povećanje otkupne cene mleka na 0,32 evra za litar, dok ovi pristaju na
0,28 evra, objašnjavajući da je to tržišna cena u okruženju.
Ne mogu ni da zamislim koliko je teško neupućenom konzumentu ovakvih
naslova i vesti da iole razume ko je tu u pravu, a ko nešto profitira.
Da ih zbunim još više, država je početkom 2009. proizvodjače mleka
podelila na male i velike, tj. individualna gazdinstva i pravna lica.
Bolje reći, ove tzv. male država i ohrabruje i pomaže u vidu premija za
litar mleka i hektar oranice, a veliki ne dobijaju ništa. Veliki
proizvodjači su neprimetni, izmešteni su iz sistema, nema ih u
komentarima predstavnika vlasti, koji su izumeli takvu podelu.
Pardon, netačno.
Ima ih kada se sabiraju investicije, hiljade zaposlenih, carine i PDV na
opremu i genetski materijal. Valjda poprave neki bilans.
Ako je do sada jasno, hajdemo dalje.
Nekome ko je postavio i vodi najveću i tehnološki najmoderniju farmu
muznih krava u Evropi (a nalazi se u Srbiji) veoma je teško da ponovo
ukazuje na suštinu, čak i kada se to od njega traži. Ali, do djavola,
elementarnog poštenja radi, hajde da ponovo, zajedno pokušamo da
razumemo problem.
Najprostije rečeno, primarna proizvodnja u Srbiji je preskupa, ako je
ostavite na milost tržištu i njegovim surovim mehanizmima.
Pametni ljudi kažu da je najbolje učiti se na svom primeru.
Otkako je izvršena vlasnička transformacija, već punih pet godina BD
AGRO obradjuje 5.000 hektara oranica, pokušavajući da obezbedi dovoljno
bazičnog hraniva za svojih blizu 3.000 umatičenih grla. Sa izuzetkom
2006, nikada nakon toga tržišna cena nije premašila troškove
proizvodnje. Možete verovati na reč da se i te kako vodi računa o
alokaciji troška i njegovoj stalnoj kontroli. Teško mi je i da zamislim
kakvi su gubici na nivou Srbije, uzimajući u obzir usitnjenost poseda,
stanje mehanizacije, finansijsku sposobnost farmera, stepen
obrazovanja...
A onda na sve to dodje četiri godine loše tržišne sudbine – pšenica i
kukuruz vas koštaju izmedju 12 i 16 dinara, kako koga i kako gde, a
prodajete je za sedam ili osam, možda devet dinara.
Problem je izoštren početkom 2009. kada se nekoliko stvari dogodilo
zaredom: osetno klizanje kursa, skok cena svih inputa u ratarskoj
proizvodnji (u prvom redu goriva) a cena mleka u padu za više od 40
odsto. Tako je tržište tada reagovalo.
Šlag na tortu za nas, pravna lica bila je odluka Ministarstva
poljoprivrede da nas eliminiše iz sistema podsticaja, te smo ostali bez
bilo kakvih premija koje su mogle da budu lekovit amortizujući faktor u
tada frustrirajućoj tržišnoj situaciji.
Mene su pre 30 godina učili da sistem državne podrške zato i postoji.
Ovo je najkraći rezime u našem sektoru, ali nemam sumnje da je situacija
slična u svim nomenklaturama primarne proizvodnje.
Mala ilustracija na ovu temu je aktuelni disbalans po kome današnja
neregresirana cena evrodizela koju plaćamo trenutno u poredjenju sa
cenom pšenice od 13,5 dinara po kilogramu daje paritet jednog litra
goriva prema 8,5 kilograma pšenice. Tj., mi plaćamo litar goriva 115
dinara. Prema optimalnim paritetima jedan litar poljoprivrednog, zelenog
goriva trebalo bi da vredi od dva do tri kilograma pšenice.
Još je gora situacija u mlekarstvu i uopšte u stočarstvu. Proizvodnja
mleka u Srbiji je u konstantnom padu, prosečna nosivost po kravi je
ispod 4.000 litara godišnje (evropski prosek je 8.000 litara), rasni
sastav ni izbliza ne odgovara onome što savremena proizvodnja prepoznaje
kao muznu kravu...
Umesto što rešenje problema prepušta tržištu, država bi, u prvom redu
Ministarstvo poljoprivrede, konačno morala da napravi ozbiljnu analizu i
prepozna preko potrebne strukturne promene: šta proizvoditi, gde i na
koji način stimulisati te promene, stimulisati potencijalne investitore,
ukoliko još bilo ko (sem razočaranih) veruje da poljoprivreda jeste
ozbiljan resurs.
Kada je mleko u pitanju, nije suština premije da država pokriva
nesavesnog proizvodjača, već da otkup stavi u legalne tokove i da vodi
računa o bilansima i kontroli kvaliteta preko svoje Nacionalne
laboratorije.
Još jedna ilustracija je da je 2007. isplaćeno 3,5 milijarde dinara na
ime premija za mleko, što znači da je premirano preko 800.000
proizvodjača. Poredjenja radi, sa sadašnjih 200 miliona dinara, premira
se nešto preko 100.000 proizvodjača.
Pitam se zašto se za promenu ne podstiče novo matično stado, nova
genetika i promena rasnog sastava, proizvodnja od 9.000 i 10.000 litara
godišnje po kravi, održiv kvalitet.
Ad hok rešenja su već dovela do ozbiljnog devastiranja ukupne primarne
proizvodnje i više niko ozbiljan ne razume izjave zvaničnika da Srbija
ima dovoljno za sopstvene potrebe. Šta to uopšte znači, ako govorimo o
potencijalu koji je neiskorišćen i koji može da bude ozbiljan generator
svakovrsnog izvoza. Da ne kažem ozbiljan srpski brend.
Jasno je da državni podsticaji nisu jedino što Srbiji fali. Ovde je
problem suviše kompleksan i dugotrajan, da bi tržište tj. mlekare mogle
da ga reše samostalno.
Kako to rade i drugi, uveren sam da bi novonastala situacija u
proizvodnji i otkupu mleka, u nekom dogovoru svih učesnika u lancu,
mogla da se prevazidje. Medjutim, to bi trebalo da se radi pod okriljem
i pokroviteljstvom resornog ministarstva. Valjda je prvo državi u
interesu da ima zadovoljnog seljaka i izobilje poljoprivrednih
proizvoda.
Kako sam u više navrata navodio primere i modele podrške primarnoj
proizvodnji u zemljama Evropske unije, ali i zemljama okruženja, za ovaj
put ću citirati francuskog ministra poljoprivrede. Bruno le Merai je u
februaru 2010. rekao: „Ne znam nijednog poljoprivrednog proizvodjača,
bilo da se radi o mleku, voću, povrću ili žitaricama, a da tržišna cena
njegovog proizvoda nije ispod proizvodne cene”, te stoga i zatražio
hitne intervencije na tržištu poljoprivrednih proizvoda radi zaštite
proizvodjača.
EU, CAP (Zajednička poljoprivredna politika) na krizu u mlekarskom
sektoru reagovale su sa dodatnih 280 miliona evra u oktobru 2009. i
usvojile Program mera za ekonomski opravak, koji raspolaže budžetom od
4,2 milijarde evra.
Politika
03.08.10.
Livanjski sir uskoro zaštićenog imena i porijekla
Autohtoni Livanjski sir
uskoro će biti sertifikovan, što znači da će njegovo ime, originalnost i
geografsko porijeklo biti registrovani i zakonom zaštićeni, što do sada
nije bio slučaj, potvrdio je profesor Poljoprivrednog fakulteta u
Sarajevu Vjekoslav Selak.
Prema njegovim riječima, Agenciji za bezbjednost hrane BiH do sada je
prijavljeno 149 proizvoda koji ispunjavaju uslove za zaštitu oznake
originalnosti, geografskog porijekla i imena, a radi se o raznim vrstama
tradicionalnih sireva, kajmaka, suvog mesa, domaćih rakija i vina,
maslinovog ulja, džema od šljiva i drugo.
On je rekao da Vlada Federacije BiH (FBiH) izdvaja nedovoljna sredstva
za sertifikaciju autohtonih proizvoda poput livanjskog, vlašićkog i sira
iz mijeha, te da stranci pokazuju više razumijevanja za autohtone
proizvode iz BiH nego domaća vlast.
Selak je potvrdio da je italijanska nevladina organizacija OCODEC, čije
je regionalno sjedište u Mostaru, finansirala projekt ispitivanja i
utvrđivanja autohtonosti livanjskog sira i sira iz mijeha, te da BiH još
uvijek nema nijedne registrovane i zaštićene autohtone vrste sira.
Zbog nepostojanja mehanizama zaštite autohtonih proizvoda u BiH na
tržištu se godinama pojavljuju surogati livanjskog sira koji se pod
lažnim imenom i etiketom nelegalno proizvodi i prodaje u raznim
područjima BiH. Sada se ova oblast u BiH uređuje prvi put kako bi se
pomoglo proizvođačima koji se odlikuju nekom svojom posebnošću i
kvalitetom kao što je geografsko porijeklo i originalan recept.SRNA
02.08.10.
Jerko Ivanković-Lijanović: BiH prijeti grčki scenario
U BiH vladaju uvoznički
lobiji, a ako dođe na vlast, Narodna stranka Radom za boljitak (NSRZB)
izdvojiće 2,5 milijardi maraka subvencija za privredu godišnje, koje će
obezbijediti uvođenjem poreza na luksuz, rekao je u intervjuu za
"Nezavisne" Jerko Ivanković Lijanović, potpredsjednik ove stranke i
kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.
"U poreskoj politici želimo oporezovati luksuz i svatko tko želi
konzumirati luksuz onda to treba i da plati. A željeli smo rasteretiti
poreza život i rad", kazao je Ivanković Lijanović.
NN: Da li ste zadovoljni položajem Hrvata u BiH i da li je trebalo da
Hrvati na ovim izborima izađu sa zajedničkim kandidatom?
IVANKOVIĆ LIJANOVIĆ: Položaj Hrvata je jako težak u BiH, isto kao što je
položaj Srba i Bošnjaka težak. Za to su kriva politička rukovodstva koja
su vodila zemlju ovih 20 godina i u biti dovela narode i građane BiH u
ovaj položaj. O kandidaturi iz reda hrvatskog naroda mislim da je
neprirodno da političke stranke imaju jednog kandidata, jer bi to išlo
ka jednostranačju, što se u prošlosti pokazalo kao neučinkovita metoda i
sasvim je logično očekivati da imamo više partija i više kandidata.
NN: Zbog čega NSRZB smatra da njihov kandidat može pobijediti Željka
Komšića, Borjanu Krišto i Martina Raguža? Šta Vi imate što oni nemaju?
IVANKOVIĆ LIJANOVIĆ: Ja sam kandidat za člana Predsjedništva BiH koji
može pobijediti Željka Komšića. Nažalost, to kandidati iz dva HDZ-a nisu
u mogućnosti. S obzirom na to da sam ja kandidat, a NSRZB ima strukturu
na cijeloj teritoriji BiH, tu pobjedu mogu i ostvariti.
NN: Šta ćete učiniti da popravite položaj Hrvata ako pobijedite?
IVANKOVIĆ LIJANOVIĆ: U BiH nitko ne može popraviti položaj samo jedne
etničke skupine. Može se samo popraviti položaj ili svih ili nikoga. To
je kao kad biste pokušali u istom loncu skuhati različitu čorbu za tri
gosta. Ili će čorba za sva tri gosta biti ista ili ćemo čorbu kuhati u
tri različita lonca. Mi u NSRZB želimo napraviti bolji položaj za sva
tri naroda i ostale građane i mislim da je program koji smo ponudili za
mandat 2010 - 2014. rješenje za probleme u ovoj zemlji. I naš kandidat
za predsjedavajućeg Vijeća ministara predsjednik NSRZB Mladen Ivanković
Lijanović je sigurno kompetentna osoba koja to može ostvariti.
NN: Hoćete li se zalagati za ustavne promjene u BiH nakon izbora?
IVANKOVIĆ LIJANOVIĆ: Smatramo da ustavno uređenje nije prioritet. Mi i u
ovakvom ustavnom uređenju možemo imati daleko kvalitetnije društvo,
daleko kvalitetniji položaj svih. U EU imamo raznih ustavnih uređenja pa
imamo i EU sa 27 država i ona uspješno funkcionira. Mi u NSRZB smatramo
da je u ovom trenutku prioritet realizacija tri naše ključne politike,
odnosno politika iz etničkog konflikta u etničku suradnju, iz ekonomskog
siromaštva u ekonomski razvoj i iz politike izolacije u politiku
integracija. A.
NN: Slobodna trgovina je jedan od uslova za EU. Kako pomiriti tu potrebu
sa činjenicom da je naša ekonomija nekonkurentna?
IVANKOVIĆ LIJANOVIĆ: Slobodna trgovina i po pravilima Svjetske
trgovinske organizacije uvijek podrazumijeva da je to trgovina
ravnopravnih partnera i onda ta konkurencija iznudi i višu kvalitetu.
Trgovina neravnopravnih partnera nema nikakve pozitivne efekte jer u
biti jačeg ne može ojačati, a slabiji propadne jer je imao prejakog
partnera. Zato svi ugovori jasno definiraju da ako dođe do poremećaja na
domaćem tržištu i regulatornih mehanizama strana u ugovoru, svaka strana
može poduzeti mjere koje smatra potrebnim. Tako da mi imamo sve
instrumente da uravnotežimo naše odnose i sa EU i sa našim susjedima.
Nažalost, do sada nije bilo političke volje da se to uradi jer naše
vlasti su pod utjecajem uvoznog lobija i forsiraju uvoz i zanemaruju
proizvodnju, zbog čega smo se i našli u ovako teškoj situaciji.
NN: Kojim konkretnim mjerama mislite ostvariti rast?
IVANKOVIĆ LIJANOVIĆ: U poreskoj politici želimo oporezovati luksuz i
svatko tko želi konzumirati luksuz onda to treba i da plati. A željeli
smo rasteretiti poreza život i rad. Recimo, predvidjeli smo da doprinose
na plaće u proizvodnim poduzećima u potpunosti oslobodimo, tako da sve
što zaradi pripadne radniku, a državi ne mora da daje ništa. Fondove
bismo punili iz poreza na luksuz. Svake godine smo predvidjeli 2,5
milijardi direktnih podsticaja u privredu, od toga milijardu za
poljoprivredu. Na taj način bismo stvorili pozitivni oslonac za
privredu, iz čega bi došli pozitivni efekti, a to su nekih 100.000 novih
radnih mjesta, smanjenje spoljnotrgovinskog deficita i tako dalje.
NN: Iz kojih izvora planirate obezbijediti taj novac?
IVANKOVIĆ LIJANOVIĆ: Iz poreza na luksuz. To je ključni izvor, tu imamo
puno prostora. Imamo najmanji porez na luksuz u Europi i regionu, a
najsiromašnija smo zemlja, također imamo poreze na život i na rad koji
su među većima. Mi moramo kroz ugovore sa susjedima regulirati
vanjskotrgovinsku bilancu da smanjimo taj naš deficit koji iznosi preko
dvije milijarde godišnje. To možemo kroz odredbe ugovora koje imamo, ne
kršeći sporazum CEFTA, i možemo ići u zaštitu domaće proizvodnje tamo
gdje imamo poremećaj na tržištu i regulatornim mehanizmima. Moramo
izdvojiti značajne poticaje da bi naša privreda bila konkurentna, i
moramo privredu rasteretiti poreza. Zatim, u području obrazovanja moramo
isto napraviti drastične rezove da obrazujemo ljude za potrebe naše
privrede, a ne da se obrazovanje stihijski dešava.
NN: Na kojim privrednim granama biste Vi bazirali ekonomski razvoj?
IVANKOVIĆ LIJANOVIĆ: Objektivno, moramo biti svjesni da, recimo, u
avionskoj ili automobilskoj industriji ne možemo konkurirati jer su tu
drugi otišli predaleko. Ali u poljoprivredi sigurno to možemo, jer nam
je Bog dao prelijepu zemlju, a imamo jako vrijedne ljude koji to znaju
dobro raditi.
NN: Da, ali nije li i u poljoprivredi već sada ogroman raskorak u odnosu
na zemlje u regionu i EU?
IVANKOVIĆ LIJANOVIĆ: Raskorak jeste veoma veliki i mi ga moramo sustići
kroz ove poticaje koje sam spominjao. Mi možemo u poljoprivredi za
kratko vrijeme zaposliti puno ljudi i možemo smanjiti deficit od dvije
milijarde kolika je vrijednost hrane koju sad uvozimo. Mi možemo
praktično da proizvedemo dovoljno hrane za svoje potrebe i da čak budemo
izvoznici hrane. Zatim vodoprivreda, energetski sektor, tu imamo
neiskorištene potencijale. To su grane na kojima možemo bazirati razvoj.
NN: Nezaposlenost je u BiH rekordno visoka. Kako je smanjiti?
IVANKOVIĆ LIJANOVIĆ: Radna mjesta se otvaraju stvaranjem dobrih uslova
za pokretanje biznisa, a onda automatizmom to generiše potrebu za radnom
snagom. Tako da smo mi kroz naš program jasno definirali promjenu
vanjskotrgovinske politike, umjesto forsiranja uvoza, forsiranje domaće
proizvodnje, u poreskoj politici oporezovanje luksuza i ukidanje poreza
na rad i osiguranje jakih subvencija za našu privredu. Na takav način
možemo u naredne četiri godine kreirati 100.000 novih radnih mjesta. To
onda treba zanoviti još mandat-dva i praktično da dovedemo našu
nezaposlenost ispod deset odsto, što je onda nešto što može biti
prihvatljivo.
NN: Jeste li Vi za infrastrukturne projekte?
IVANKOVIĆ LIJANOVIĆ: U svakom slučaju smo za to, jer infrastruktura
opterećuje našu ekonomiju ako je loša. Ako imamo dobru cestovnu
povezanost, smanjujemo troškove i možemo biti konkurentniji na tržištu.
Mi u NSRZB smatramo da je najbolji način ulaganja u infrastrukturu putem
koncesija, dakle da ne zadužujemo državu. Ali, ako se ne može, onda
mislimo da ti projekti mogu ići sistemom kredita, ali tako da se onda ti
krediti mogu i vraćati. Ovo što nam se dešava sada, da nas uvode u
dužničko ropstvo kroz zaduživanja za potrošnju i za plaće činovnika, to
je, po našem mišljenju, u potpunosti nedopustivo, jer ćemo i građane i
državu dovesti u dužničko ropstvo. Ovako kako je sada, nama prijeti
scenario Grčke.
NN: S kojim motom idete na izbore?
IVANKOVIĆ LIJANOVIĆ: Mi smo pokrenuli "plavu revoluciju" baš u cilju da
kroz plavu boju ukažemo na sve ono loše i da se borimo protiv toga što
nam aktuelna vlast već 20 godina radi. Svakodnevno možete vidjeti na
ulicama radnike koji podržavaju "plavu revoluciju" i ovaj naš program. I
još smo htjeli ljudima da pred ove izbore ukažemo da smo mi u stranci
ljudi sa srcem, pa smo za našu kampanju priredili jedno srce koje želimo
promovirati, jer do sada su nama upravljali razni eksperti i domaći i
strani, ali je sve to bilo u potpunosti bezuspješno. Smatramo da je tu
nedostajalo da se radi srcem. Mi ćemo taj posao raditi srcem.
02.08.10.
Poljoprivrednoj
komori pripojenje Savjetodavne službe
Zaposlenici Savjetodavne službe strahuju za posao. Vijest o pripojenju
Hrvatskog zavoda za poljoprivredno-savjetodavnu službu novoosnovanoj
Hrvatskoj poljoprivrednoj komori, kao dio Vladina programa gospodarskog
oporavka, među zaposlenike Savjetodavne službe unijela je strah od
gubitka radnih mjesta.
Pripajanjem Komori nitko od zaposlenih u Zavodu za poljoprivredno
savjetodavnu službu neće ostati bez posla, tvrdi prvi čovjek HPK Darko
Grivičić, navodeći primjer susjedne Slovenije, koja s 850 zaposlenih u
PSS-u trostruko premašuje hrvatsku brojku.
- Da bismo taj posao pomoći hrvatskom selu mogli kvalitetno obaviti, mi
ćemo broj ljudi morati i povećavati. Dakle, nema govora o smanjivanju
broja zaposlenih. Neće doći do smanjivanja proračuna za Savjetodavnu
službu, odnosno Komoru - tvrdi Grivičić.
Na pitanje gdje su onda uštede, kazao je:
- Ušteda će biti u onom trenutku ako iz EU-a povučemo 300 milijuna kuna,
a ne 50 ili 230, koliko sa sada projicira da ćemo povući. Upravo to
lakše će se dostignuti pripojenjem Savjetodavne službe Komori, što je i
europska praksa. Na dobitku će biti obje strane, a najviše proizvođači -
uvjerava Grivičić.
Dodao je i kako pripajanjem Komora dobiva struku (koja je što se tiče
poljoprivrede najača u Savjetodavnoj službi), a Savjetodavana služba
dobiva sve one ovlasti koje pripadaju Poljoprivrednoj komori.
Nakon što se pripreme svi potrebni zakonski akti, proces pripojenja
Savjetodavne službe Komori mogao bi biti dovršen krajem listopada.
02.08.10. Stimulacija
staračkim domaćinstvima iz Vojvodine za iznajmljivanje zemlje
Napomena: U F BiH se,
po novom Zakonu o zemljištu, zemlja koja se ne obrađuje može dati na
obradu drugom polj. gazdinstvu, bez pristanka vlasnika! Iako je taj
Zakon donesen prije više od godine, on se ne primjenjuje, što je
normalno u ovom entitetu – da se zakoni ne primjenjuju. Sdličan Zakon u
R Hrvatskoj proglašen je neustavnim. U ovom članku čitaoci mogu vidjeti
kako se može i drukčije stimulirati obrada zemlje. S . Jeleč
Vlasnici registrovanog poljoprivrednog zemljišta na teritoriji Vojvodine
stariji od 65 godina imaju priliku da se do 15. oktobra ove godine
prijave na konkurs Pokrajinskog sekretarijata za poljoprivredu,
vodoprivredu i šumarstvo i dobiju podsticajna sredstva za izdavanje
obradivog zemljišta u zakup u iznosu do 10.000 po hektaru.Iz budžeta AP
Vojvodine će u te namene biti izdvojeno oko 51,5 miliona dinara, a pravo
na dobijanje podsticajnih sredstava imaju gazdinstva koja u zakup izdaju
od 0,5 do 10 hektara obradivog zemljišta na najmanje pet godina.Pravo
zakupa imaju samo registrovana poljoprivredna gazdinstva.Pored pomenutih
uslova, oni koji budu učestvovali na konkursu ne mogu biti korisnici
penzije po bilo kom osnovu osim po osnovu prava poljoprivrednog
osiguranika.Uslov za one koji žele da dobiju podsticajna sredstva jeste
i da nisu korisnici podsticajnih sredstva za obradivo poljoprivredno
zemljište koje dodeljuje Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i
vodoprivrede Republike Srbije.
Podnosilac zahteva, koji ispunjava uslove, ima pravo na korišćenje
sredstava u visini do 6.000 dinara po hektaru godišnje, ukoliko zakupac
nije stariji od 60 godina, a do 8.000 dinara, ukoliko je zakupac stariji
od 40 godina i vlasnik je obradivog poljoprivrednog zemljišta koje se
graniči sa zemljištem koje se daje u zakup.Predviđeno je da staračkom
domaćinstvu pripadne do 10.000 dinara po hektaru oranice, ukoliko
zakupac nije stariji od 40 godina, a takođe je vlasnik poljoprivrednog
zemljišta koje se graniči sa zemljištem koje se daje u zakup.Zahtev za
odobravanje i korišćenje sredstava za obradivo poljoprivredno zemljište
dato u zakup u 2010. godini, sa svom potrebnom dokumentacijom, treba
dostaviti do 15. oktobra ove godine Pokrajinskom sekretarijatu za
poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo, Bulevar Mihajla Pupina 16,
21000 Novi Sad.
Obrazac zahteva za dodelu sredstava, zainteresovani mogu preuzeti na
zvaničnoj internet strani Sekretarijata ili u prostorijama
Sekretarijata. Dodatne informacije mogu se dobiti na telefon
021/456-267.
RTV
29.07.10.
AKCENAT NA MALE FARME
Održivi razvoj poljoprivrede, prehrambena bezbednost i otvaranje radnih
mesta, glavni su ciljevi reforme zajedničke poljoprivredne politike
Evropske unije, koju će početi da primenjuje od 2013. godine.
Zbog opadanja rezervi fosilnih goriva, kreatori agrarne politike
saglasni su da proizvodnja hrane mora pretrpeti značajne izmene.
I naše porodično poljoprivredno gazdinstvo ima šansu u novom sistemu uz
uslov značajnijih investicija u agrar i poslovnog povezivanja
proizvođača hrane.
Debata na konferenciji o budućem razvoju evropske poljoprivrede koja je,
u organizaciji Evropske komisije održana protekle sedmice, ukazala je na
osnovne pravce budućnosti agrara u Evropskoj uniji. Konsenzus su
uslovili promena klime, rast cena proizvodnih imputa, posebno nafte i
gasa i sve manja količina vode.
Novi sistem proizvodnje hrane zahtevaće više farmera i više ručnog rada,
a manje i raznovrsnije farme. Smanjiće se često nepotrebna luksuzna
pakovanja hrane, a neodostatak fosilnih goriva uticaće i na smanjivanje
rastojanja između mesta proizvodnje i mesta potrošnje hrane.
Predsednik Društva agrarnih ekonomista Srbije, Miladin Ševarlić kaže da
je novi pristup poljoprivredi u Evropskoj uniji šansa za naše
poljoprivednike uz uslov značajnijih investicija i subvencija države u
agrar i povezivanja proizvođača u zadruge.
Prosečna veličina gazdinstva u Srbiji od tri hektara pogoduje konceptu
poljoprivrede s većim učešćem manuelnog rada što je gotovo nemoguće
uraditi u Danskoj sa 42 ili u Velikoj Britaniji sa 70 hektara.
Evropska komisija, međutim, ističe kao pretnju novom konceptu
proizvodnje hrane veliki demografski problem - samo 7 odsto evropskih
poljoprivrednika su mlađi od 35 godina. Sličan trend je i kod nas. Kada
na to dodamo činjenicu da smo šesta najstarija nacija na svetu postavlja
se opravdano pitanje – ko će u budućnosti proizvoditi hranu.
FoNet
28.07.10.
Korak do Europe
Hrvatska je u utorak na međuvladinoj konferenciji o pristupanju u
Bruxellesu zatvorila poglavlje Sigurnost hrane, veterinarska i
fitosanitarna politika
Čobanković: Hrvatska hrana europske kvalitete
Petar Čobanković, ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja,
kazao je u utorak Vjesniku da je zatvaranje poglavlja 12 o sigurnosti
hrane, veterinarstva i fitosanitarnog nadzora jako važno jer je riječ o
jednom od najtežih, ali i najsveobuhvatnijih poglavlja u usvajanju
europske pravne stečevine na putu Hrvatske u Europsku uniju.
Ministar je dodao da je poglavlje 12 trećina acquis communautairea te da
se zato ozbiljno pristupilo poslu kako bi se postigla najviša razina
pravne stečevine EU-a.
Jedno od mjerila bilo je unaprjeđenje objekata za postupanje s hranom
životinjskog podrijetla. Od više od 900 objekata, koji su bilo pod
nadzorom usklađivanja, 650 ih je dobilo »zeleno svjetlo«, a ostali -
prijelazno razdoblje.
Cilj je da objekti koji se bave proizvodnjom hrane od farme do stola
preuzmu kompletnu EU-dokumentaciju i pravne propise. Domaća prehrambena
industrija je tako položila veliki ispit. Preuzimanje europskih
standarda u sigurnosti hrane važno je zbog što boljeg domaćeg
turističkog proizvoda, ali i izvoznog tržišta od gotovo 500 milijuna
ljudi za domaće proizvode. Najveći pomak u prilagodbi poljoprivredne
proizvodnje onoj u EU napravljen je u mliječnom i vinarskom sektoru.
Osim toga, na graničnim prijelazima hrvatska veterinarska inspekcija
kontrolira više uzoraka hrane nego što je to praksa u zemljama EU-a.
28.07.10.
EU komesar za polj. Čološ protiv jednakih direktnih plaćanja po
površinama
U predstojećoj reformi Zajedničke agrarne politike EU (GAP), direktna
plaćanja u EU se neće jednako vršiti po površinama.
Po završetku konferencije „GAP posle 2013. godine" održane krajem jula
2010. godine u Briselu pred 600 agrarnih stručnjaka, evropski komesar za
poljoprivredu Dačijan Čološ je izjavio da jedinstvena premija nije
primerena, iako je zbog svoje jednostavnosti veoma atraktivna. On smatra
da je bolje da se subvencije dodeljuju prema objektivnim kriterijumima,
koji bi mogli da budu vrsta preduzeća, socijalni i ekonomski odnosi,
kriterijumi klime i zaštite prirode.
Jedinstvena premija u EU bi iznosila 240 evra po hektaru zemlje, od čega
bi najviše profitirala preduzeća sa velikim površinama.
Čološ želi da ostane sistem raspoređivanja agrarnih subvencija na dva
stuba. Na prvom stubu se na godišnjoj osnovi podržavaju veliki izazovni
poslovni poduhvati u zemljama članicama EU. Drugi stub će se fokusirati
na investicije i prelaske
20.07.10.
Smjernice Evropskog parlamenta za buduću agrarnu politiku
Evropski parlament traži pravednu raspodelu agrarnih sredstava za
poljoprivrednike u novim i starim zemljama EU.
Parlament je na sjednici održanoj u julu 2010. godine zatražio da se
buduća plaćanja agrarnih sredstava moraju vezivati za objektivne
kriterijume. Površina kao glavni kriterijum za Evropski parlament nije
primerena, izvještava Agra-Europe. Dalje stoji da je potrebno
izjednačiti nivo pomoći i uzeti u obzir regionalne karakteristike.
Direktna plaćanja i dalje treba da idu isključivo iz budžeta Evropske
unije. Parlament odbija nacionalno kofinansiranje direktnih plaćanja,
jer se plaši narušavanja tržišta. Evropski parlament je dalje odlučio da
visina agrarnog budžeta ostane na istom nivou i posle 2013. godine.
Datum:
7.mjesec
- Svjetska gospodarska kriza pogađa sve, pa tako nije izostao ni
vinogradarski
sektor u Španjolskoj
Sve više malih vinarija
gleda kako se povezati s većim “igračima” u cilju izbjegavanja propasti.
One koje mogu pohvaliti poznatim imenom i izvozom imaju kakve-takve
šanse pronaći kupca, a drugi teško mogu preživjeti. Španjolska ima više
zemlje pod vinogradima nego bilo koja druga zemlja na svijetu. U toj
zemlji oko milijun obitelji ovisi o vinogradarstvu.Poznata po dobrim
sortama crnog vina, sjeveroistična provincija La Rioha preuzela je
prošle godine primat najvećeg izvoznika vina od Francuske i sada
zaostaje jedino za Italijom. Španjolska ima prestižne vinograde i
naročito je poznata po sortama od kojih se pravi crno vino, poput onih u
regiji Toro, gdje se boca vina prodaje i za nekoliko stotina eura. Više
od 85 posto španjolskih vinarija su
međutim, male koje upošljavaju manje od 10 ljudi i ovise o izravnoj
prodaji vina. Njihovi prihodi zavise od potražnje, koja je sve manja,
otplate kredita, jer su skoro sve rezadužene, i subvencija, koje su od
prošlog kolovoza smanjene zbog pretjerane proizvodnje vina. Službena
cijena litre vina na
veliko u veljači je iznosila 0,37 eura, a proizvođači ističu da je
ona u zadnje vrijeme prepolov-ljena u odnosu na prošlu godinu. Potražnja
za vinom na veliko inozenmih kupaca je gotovo prepolovljena i u siječnju
i veljači a narudžbe su pale na 40 posto
iz istog razdovlja prošle godine. Izvoz u Italiju i Rusiju, koje su
najveći kupci španjolskog vina, pao je za 70 posto. Pad potražnje znači
svakodnevni pad cijena vina, a veliku konkurenciju predstavlja i vino iz
zemalja poput Južne Afrike, koja ima agresivan marketinški pristup.
“Kada uvjerite kupca
da pije špansko vino umjesto australskog, francuskog ili
italijanskog,sve ovisi o etiketi kojom
se promovira osobenost vina”, istakao je Pancho Kampo, osnivač Vinske
akademije Španjolske i
prvi Španolac nositelj prestižne titule majstora, koju dodjeljuje
Institut majstora vina.
Prodaja vina u španjolskim restoranima i barovimaje opala jer ljudi u
sve većem broju ostaju
kod kuće. Oni koji se pak ne žele odreći odlaska u restoran biraju
jeftinije vino.
Felix Solise, predsjednik desete po veličini tvrtke za proizvodnju vina,
pokušava sniziti troškove
od tiskanja etikete do distribuci-je. Njegova tvrtka, koja je počela
poslovati sedamdesetih godina
prošlog stoljeća prodajom vina španjolskim emigrantima u Njemačkoj, sada
je razgranata od
Tokija do New Yorka. Solise sam proizvede samo pet posto vina, dok
ostatak otkupljuje
od 4.000 malih vinarija. On prodaje vina Albali od Češke do Australije,
a najbolje prodavano vino mu je vino sorte Tempraniljo, čija boca košta
oko dva Eura. Solise ističe kako pro-izvođači ne mogu više spuštati
cijene jer već prodaju ispod cijene i uzgajaju sve manje trsova. Mali
proizvođač vina Deliccado kaže da kako će se učinci niskih cijena tek
odraziti poslije sljedeće berbe.“Proizvođači već osjećaju posljedice ove
godine. Problem će nastati kada vinarije ne budu mogle isplatiti
preuzeto vino zadnje berbe. Ako se situacija ne poboljša do listopada,
ne znam
šta će se dogoditi”, kaže on i, ipak, predviđa katastrofalnu situaciju
za vinare.
Kriza guta male vina:
Više od 85 posto španjolskih vinarija su, međutim, male koje upošljavaju
manje od 10 ljudi i ovise o izravnoj prodaji vina. Njihovi prihodi
zavise od potražnje, koja je sve manja, otplate kredita, jer su skoro
sve rezadužene, i subvencija, koje su od prošlog kolovoza smanjene zbog
pretjerane proizvodnje vina
|
