UDRUŽENJE  POLJOPRIVREDNIKA  U
  BOSNI  I  HERCEGOVINI

  Sarajevo, Kranjčevićeva 41,      Tel/fax: +387.33.206166        

                                                                                                                        Naši komentari         

12.08.10.                                         PŠENICA                                                                     

Problem hrane i ishrane kod nas se aktualizira samo u vrijeme globalnih poremećaja u proizvodnji osnovnih životnih namirnica kao što su pšenica i uljarice. U zadnjih tri godine ovo je već drugi put da se širom svijeta pale alarmi izazvani umanjenim rodom osnovnih ratarskih kultura na globalnom nivou. Kao i uvijek, i ovaj put najbrže reagiraju svjetske berze na kojima se formiraju cijene hrane a zatim slijede mediji i tzv udruženja potrošača. Vlasti obično ili šute ili „reagiraju“ sa velikom zadrškom. Doduše, BiH ima instituciju koja se zove Zavod za sigurnost hrane, uz napomenu da ovo „sigurnost“ nema veze sa sigurnom opskrbom stanovništva hranom a ponajmanje sa onom domaćom a da ne govorimo o sigurnoj opskrbi hranom po cijenama u koje se može „uklopiti“ većinska domaća sirotinja. Ustvari, vlast je oprala ruke od bilo kakve odgovornosti kad je riječ o „sigurnosti“ opskrbe stanovništva hranom i ta je briga u rukama prehrambeno –prerađivačke industrije i trgovaca. „Robne zalihe“ hrane nisu u tzv državnim robnim rezervama nego na svjetskim berzama. Sigurnost opskrbe osnovnom hranom (žito, ulje, šećer...) ovisi o uvozu a domaće cijene su isključivo u funkciji svjetskih cijena i trgovačkih monopola.

Najnovija epizoda poremećaja cijena pšenice na globalnom nivou aktualizirala je priču o mogućem poskupljenju hljeba te o lančanom poskupljenju i drugih prehrambenih artikala – mesa, šećera, ulja itd. Rast cijene pšenice u zadnjih mjesec i pol dana na čikaškoj berzi iznosio je oko 90% da bi u zadnjih nekoliko dana došlo do pada cijene (sa 306 US & ili 0,45 KM/kg na 266 ili 0,40 KM/t ili za 13%). Pomenuti streloviti rast cijena rezultat je dijelom predviđanja globalnog smanjenja proizvodnje žita a dijelom psihološkog faktora i spekulativnog ponašanja investitora koji su osjetili da je ulaganje u kupovinu žita dobra investicija. Na sreću , brzo je došlo do stabilizacije cijene žita na glavnoj svjetskoj berzi ali na znatno višem nivou u odnosu na kraj juna ove godine. Rod žita u Rusiji manji je za 30-40% (ili oko 30 mil t !) a slićna je i situacija u Ukrajini i Kazahstanu . Rusija je bila treći najveći izvoznik žita i u ukupnom izvozu žita učestvovala je sa oko 10% a ovih dana je zabranila izvoz pšenice. Sličnu mjeru najavljuju i Ukrajina i Kazahstan.Sve tri ove zemlje otkazuiju ugovore o izvozu pšenice pozivajući se na klauzulu o „višoj sili“, u ovom slućaju stoljetnom sušom i katastrofalnim požarima.

OECD (Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj) tvrdi da ima dovoljno svjetskih rezervi žita pa se za sada ne može govoriti o globalnoj poljoprivrednoj krizi. Također , OECD izvještava da su uslovi za proizvodnnju žita kod glavnih svjetskih proizvođača van crnomorske regije (pomenute tri zemlje) povoljni te , uz prelazne zalihe iz prošle godine , ne treba očekivati ozbiljniju krizu hrane. Susjedna Srbija , i pored umanjenog roda, ima viška oko 300.000 t pšenice za izvoz, a R Hrvatska također pokriva svoje potrebe za hljebnim žitom. U našem okruženju pšenica je jeftinija nego na čikaškoj berzi i sada u Srbiji iznosi oko 28 KM bez PDV-a a otkupna cijena u R Hrvatskoj je O,35 KM. U Mađarskoj je cijena oko 34 KM/kg. To su znatno više cijene nego cijene u prvoj polovini godine.

To da neće biti „ozbiljnije krize hrane“ može biti utješno za naše vlasti i za uvoznike žita. Druga je stvar sa domaćim stanovništvom koje je u permanentnoj krizi hrane. To se vidi uz činjenice da jedemo dvostruko i više hljeba od razvijenijih zemalja a velika potrošnja hljeba je indikator općeg siromaštva i loše ishrane. Pitanje je da li će se i u kojoj mjeri globalno povećanje cijena žita odraziti na povećanje cijena hljeba u BiH. Ovih dana mogli smo čuti informaciju iz R Hrvatske da brašno učestvuje u finalnoj cijeni hljeba sa svega 10% .
Poznato je i zapažanje da pekari ne bi snizili cijenu hljeba ni kad bi brašno dobivali džabe ili, rečeno u trendu –gratis. U susjednoj Hrvatskoj su izračunali da marže u cijeni hljeba iznose oko 40% ! Slično važi i za druge prehrambene artikle. Kod nas su cijene hljeba niže nego u Hrvatskoj , što se objašnjava nižim PDV-om i nižim maržama. Na žalost, kod nas se niko od državnih institucija (uključujući i entitetska ministarstva trgovine) ne bavi ovakvim analizama. Pekari i trgovci namjerno zabašuruju problem te povećanje cijene hljeba vežu za povećanje cijene žita, kao je to bilo prije tri godine, za vrijeme predzadnje „krize hrane“. U međuvremenu se cijena žita vratila na raniji nivo a cijena hljeba nije. Naša država ne koristi mehanizme kojima bi regulirala cijene te se cijene slobodno formiraju. Odgovorne resorne institucije ne prave ni pomenute analize o troškovima proizvođača hrane i trgovaca niti o tome javnost bilo što zna. Predstavnici udruženja potrošača daju izjave manje na osnovu uvida u činjenice a više na osnovu vlastite intuicije. Zato federalno Ministarstvo plaća grupi profesora sa Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu da dokažu rentabilnost proizvodnje primarnih poljoprivrednih proizvoda , bolje reći da dokažu da se jako isplati biti seljak, samo što mi to ne znamo. To što nam rade prerađivači i trgovci – njih ne interesira.

Na kraju , šta je sa domaćom proizvodnjom žita. Federacija zadovolji manje od 15 % potreba za pšenicom , RS znatno više. Federacija sije manje od polovine oranica kojih inaće imamo vrlo malo po domaćoj glavi. Dakle , uvozi skoro sve potrebno žito a ne koristi vlastite resurse ni 50%. I tako –cijelo vrijeme iza rata. Strano žito moglo se uvijek jeftinije kupiti od domaćeg a carine su davno ukinute. Federalno Ministarstvo poljoprivrede niti ima niti je ikad imalo program korištenja vlastitih zemljišnih resursa niti je taj problem ikad ozbiljnije tretiran. Zato ima Zakon o zemljištu koji predviđa obaveznu obradu zemlje ali ga niko u Ministarstvu i ne čita akamoli implementira. O tome šuti i akademska poljoprivredna zajednica, u međuvremenu učeći studente da nam se žito ne isplati proizvoditi!. Pekari se ponašaju logično- naravno, u okviru nakaradne i destruktivne agrarne i spoljno-trgovinske politike. Oni, naime nisu zainteresirani za poslovno uvezivanje sa potencijalnim domaćim ratarima i ulaganje u našu „sirovinsku bazu“. Lakše im je i rentabilnije pratiti berzanske cijene da bi našli najjeftinijeg stranog dobavljača. I tako , sve do nove „krize hrane“ kavih će očigledno biti sve više.   Sead Jeleč

 04.08.10.       ULOGA AKADEMSKE ZAJEDNICE U EUTANAZIJI POLJOPRIVREDE            

Prije par godina dekani tri poljoprivredna fakulteta u F BiH zajednički su izrazili zahvalnost svome kolegi ministru poljoprivrede F BiH D. Ljubiću za „dobru saradnju“sa njihovim fakultetima, valjda kao centrima poljoporivredne naučne misli. Izuzev ove javne pohvale, nije bilo drugih očitovanja predstavnika polj. akademske zajednice o radu ovog ministra i njegovog Ministarstva. Pogotovo, onih kritičnih. A kakvo je stanje u njegovom sektoru, najbolje je ukazao sam ministar izjavivši da Federacija proizvede svega 20 % hrane potrebne za prehranu njenog stanovništva. Radi usporedbe, BiH je prije rata proizvodila 70-80% potrebne hrane. Istine radi, poljoprivredni profesori ne razlikuju se značajnije od svojih kolega iz drugih dijelova akademske zajednice kad je riječ o odnosu prema vlastima i problemima društva na čijoj grbači dobro egzistiraju.

Da se ne radi o pukoj ljubavi prema kolegi Ljubiću, vidi se iz revizorskog izvještaja za 2009 g o tome kako Ministarstvo poljoprivrede dijeli javne pare. Tri naša polj fakulteta pretplaćena su iz godine u godinu na milionske iznose poreskih obveznika namjenjenih podršci poljoprivredi. Revizorima su zapeli za oko tzv. razvojni projekti koji se godinama finansiraju tim parama a za koje nema podataka o bilo kakvoj stručnoj verifikaciji a o eventualnoj „implementaciji“nema ni govora. Među ovim „projektima“ ističu se posebno oni iz tzv ekonomike poljoprivrede koji godišnje „konzumiraju“ stotine hiljada KM i čiji formalni ciljevi nisu jasni ni njihovim autorima akamoli ministru i sviti koju je oko sebe okupio u obliku pomoćnika i savjetnika te šefova pojedinih odjela. Od federalnih revizora ne može se očekivati da čitaju stotine stranica obimnih „projekata“ a njihovo iščitavanje i nije preporučljivo za ljude van struke. Revizori samo gledaju formalnu usklađenost podjele para sa propisima koje kreiraju oni koji ih i sprovode.A kakvi su ti propisi- oni nisu tu da arbitriraju. Kod nas su odnarođeni narodni zastupnici omogućili izvršnoj vlasti i da kreira propise i da dijeli pare na osnovu tih propisa, što je bogom dato za korupciju i što je bez presedana u praksi demokratskih država. Primjera radi ,ako neki poljoprivredni „klijent“ iz Hercegovine dobije gratis milion KM od ministra Ljubića, revizori ne problematiziraju taj bingo jer je u skladu sa propisima koje je donio taj ministar.

Stvarni cilj pomenutih ekonomskih projekata je da se objektivizira stanje u poljoprivredi i onih mizernih 20% domaće hrane te da se relativizira odgovornost resorne upravne institicije i njenih čelnih ljudi. Sporedni cilj je – bogaćenje nekolicine profesora kroz šuplje projekte zvučnih naziva. A kako izgleda to relativiziranje odgovornosti vidi se iz citata da se „privatna polj. gazdinstva preferiraju svim sredstvima....“ te da su „učinjeni značajni pomaci vrijedni pažnje“, uz samozatajnu ogradu da je to moglo biti i bolje. Itd.

Projekti dezavuišu svu kuknjavu seljaka i dreku njihovih lidera da je stanje u sektoru loše i da se ne isplati baviti poljoprivredom. Oni, naime , „dokazuju“ da su gotovo sve proizvodnje u poljoprivredi isplative ili visoko isplative , sa stopom rentabilnosti od 20% do 100% i više te implicite poručuju da su postojeći podsticaji polj. sektoru ako ne nepotrebni i suvišni – barem dostatni. Mlijeko se , tako, može rentabilno proizvoditi i za 0,40 KM, vlasnici stada ovaca se ubrzano bogate jer na svaki uloženi dinar zarade još jedan, za njima ništa ne zaostaju ni vlasnici vinograda i voćnjaka...Dosadašnja agrarna politika nam je, takoreći, adekvatna i dobro „dizajnirana“ a i kako ne bi bila kad se „privatna polj. gazdinstva preferiraju svim sredstvima“, uključujući tu i novčane podsticaje. Povećanje podsticaja bilo bi,dakle, puko razbacivanje javnih para a opcija njihovog potpunog ukidanja se podrazumijeva iz podteksta projekata.. Jer, zaboga, manje-više sve proizvodnje su nam rentabilne i bez podsticaja. Tako sad govore oni isti koji su zacrtali onih zaboravljenih i strateških 6 % za poljoprivredu i koji su i za taj promašeni naum također bili dobro honorirani.
Još da su profesori-autori „projekata“ objasnili zašto smo godinama ostali na onih 20 % domaće hrane, zašto nam je zemlja dvaest godin neorana ( sije se ,naime, manje od pola oranica!), zašto jedemo strano žito, voće i meso... Jednostavno , ovo stanje ne uklapa se u ispričanu priču o opštoj rentabilnosti u poljoprivredi. Uzroci se ,dakle, mogu tražiti samo kod vlasnika zemlje koji pozitivno ne reagiraju na opisani povoljni agro-ekonomski ambijent koji im može osigurati visoku dobit ako hoće da se bave poljoprivredom.. Ako nam agrarna politika „preferira privatnog seljaka“, ako je svaka proizvodnja manje –više rentabilna per se, onda nam je seljak lijen i neće da obrađuje zemlju. To je , štono se kaže, izrijekom rekao i prethodni odnosno bivši resorni ministar a sadašnji narodni zastupnik, u svome izvješću o stanju u poljoprivredi za jednu od svojih nezaboravnih ministarskih godina. I ostao politički živ i nekažnjen za svoju objedu naroda koji ga plaća. To profesori izrijekom ne kažu ali se vidi iz podteksta. Tako dobro plaćena ekonomska analiza završi bez eksplicitnog odgovora na ključno pitanje- zašto smo tamo gdje jesmo. A bez identifikacije problema nema ni njegovog rješenja, što je osnovni postulat svakog projekta.
Odnos između ministra i profesora je, dakle, čisti trgovački aranžman. On ih plaća parama poreskih obveznika a oni ga stručno i naučno zaštitite od napada kojekavih seljačkih udruga, novinskih piskarala i površnih kritičara koji ne čitaju suptilne ekonomske analize. Tako nam akademska zajednica, podrepaški podupirući izvršnu vlast, skliznu na poziciju destrukcije poljoprivrede umjesto da predvodi njeno unapređenje.    Sead Jeleč
 

22.03.10   Ministarstvo hoće da isključi obiteljska gazdinstva iz kapitalnih ulaganja       
 

 U 1. verziji Uputstva za poticaje donja granica za iznos kapitalnih ulaganja za koje se može dobiti podrška od 25% povećana je na 25.000KM. Ako ovo ostane, novčanu podršku za investicije ne bi mogao dobiti najveći broj obiteljskih gazdinstava te bi većina podrške završila, kao i ranije, kod većih firmi koje se bave poljoprivredom.
Tako ministarstvo nastavlja dijeliti javne pare bogatima, a bez mogućnosti modernizacije proizvodnje i dalje će ostati poljoprivredna gazdinstva. Ovim Ministarstvo pokazuje da se ne odriče dosadašnje prakse podjele javnog novca.
Udruženje će učiniti sve da se pomenuti limit smanji na 10.000KM kako bi se u korisnike novčanih podrški po osnovi kapitalnih ulaganja uključile hiljade poljoprivrednih gazdinstava.

Za Udruženje
Jeleč Sead

 10.03.10.                                Pobjeda seljaka u R Hrvatskoj                                           


Seljačka buna u R Hrvatskoj završila se za zelenim stolom jer i nije mogla drukčije. Postignuti dogovor predstavlja ispunjenje seljačkih zahtjeva, naravno , ne u cjelosti jer seljaci nisu dobili vraćanje svih 40% zakinutih podsticaja nego „samo” oko 30 %, što iznosi oko 250 mil. kuna. Time se pokazalo da su dobro organizirani protesti jedini način da se bahate vlasti sa ovih prostora privole na fer razgovore i da ozbiljnije shvate data obećanja. Hrvatski seljaci su pokazali našim poljoprivrednicima kako se treba boriti za svoje interese. Samo se postavlja pitanje da li je to dovoljna lekcija našim „seljacima” da se trgnu iz pasivnosti i jednom definitivno napuste osjećaj da će neko drugi rješavati njihove probleme za koje napominjemo da su i problemi cijele države i njene sudbine.

Sead Jeleč, sekretar
 

             
03.03.10.        Zakonsko kukavičje jaje fed. Vlade, ministra D. Ljubića i fed. zastupnika


Ovih dana je Predstavnički dom fed. Parlamenta usvojio Zakon o novčanim podrškama poljoprivredi. Taj Zakon je štetan za poljoprivredu F BiH jer predviđa izdvajanje za polj na razini od 3-6%, što praktično znači da će poljoprivreda ostati i dalje na oko 3% izdvajanja, odnosno na razini pomoći poljoprivredi u Crnoj Gori koja je četiri puta manja od Federacije ! Da bi stvar bila još gora, ovim Zakonom se uvodi niz drugih obaveza- "prioriteta" koji će se pokrivati sa pedesetak miliona KM proračuna.
Ti prioriteti su kukuruz, voćarstvo i vinogradarstvo ( postojeći voćnjaci i vinogradi -godišnja pomoć, krmno bilje, "nekomercijalna" polj gazdinstva koja imaju manje od jedan ha zemlje (!?), firme koje otkupljuju polj proizvode, (dakle, za očekivati je da će sredstva namijenjena primarnoj polj. završavati i na računima mljekara, mlinova, klaonica itd), zatim razni stručni projekti itd. Ovo proširenje liste prioriteta saćinilo je federalno Ministarstvo poljoprivrede u svome nacrtu Zakona u kojem je iznos izdvajanja bio najmanje 6% fed. proračuna. Izvlačenjem glavne temeljne domine iz Zakona ruši se cijeli koncept Zakona jer su njegove obaveze programirane na razinu od 6%. I laiku je jasno da ga je ministar D. Ljubić trebao povući iz procedure jer je karikirao pojam "strateških prioriteta" u poljoprivredi.Jer, da bi se "podstaklo" i nove uvedene "prioritete", mora se skinuti sa postojećih prioriteta jer je masa sredstava ostala ista. Logika ministra je da ga se i ne tiču posljedice njegovog Zakona jer će on važiti tek od sljedeće godine, dakle, poslije oktobarskih izbora kad će fed. Vlada biti drukčijeg sastava. Tako ministar, u saradnji sa svojim premijerom i zastupnicima fed. Parlamenta koji su saučesnici u uništavanju domaće poljoprivrede, ostavlja kukavičje jaje svome nasljedniku.
Zakon ostavlja mogućnost da ministar usmjerava sredstva poreskih obveznika kao i do sada, što znači da će prednost imati korisnici iz njegovog sela i okolice jer Zakon ostavlja da se te bitne stvari uređuju programima podrški koje kreira ministar.Također, Zakon i dalje nastavlja sa visokom novčanom podrškom velikim firmama koje ulaze u agrobiznis, a na račun obiteljskih polj. gazdinstava kojima ostaju mrvice.
Udruženje poljoprivrednika u BiH će pokušati da preko ovlaštenih predlagača amandmana eliminira ove i druge "konstruktivne greške" iz Zakona. Udruženje je u tu svrhu već stupilo u kontakt sa pojedinim relevantnijim političkim strankama u fed. Parlamentu.
Napominjemo da se ni jedno drugo interesno udruženje poljoprivrednika nije oglasilo o činjenici da je ovakav akt usvojen na Predstavničkom domu fed. Parlamenta. .

Sead Jeleč, sekretar Udruženja

13.06.09.                      HRVATSKI  SELJAČKI POUČAK                                 

Teško je reći da li će način na koji je hrvatska Vlada riješila spor sa svojim mljekarima inspirisati naše parlamentarce iz hrvatskog kluba da u sljedeći četvrtak konačno podrže Zakon o zaštiti domaće proizvodnje. Ovaj Zakon već skoro dvije godine uporni zastupnik Jerko Lijanović “podastire” svojim kolegama iz državnog Parlamenta. Odnos parlamentaraca prema Zakonu se postepeno mijenjao u korist podrške, da bi konačno samo hrvatski zastupnički klub u Domu naroda imao negativan stav i tako ostao kao jedina prepreka njegovom usvajanju . Zastupnici iz RS u međvremenu napravili su obrat - od protivnika su postali promotori Zakona, vjerovatno suočeni sa nezadovoljstvom ukupnog prehrambenog sektora koji je pred uništenjem od strane jačih partnera iz CEFTA-e. I dok naši parlamentarci konačno počinju pokazivati osjetljivost na impulse iz tzv realne ekonomije i na podatke o vanjsko-trgovinskoj bilanci, izvršna vlast tvrdoglavo brani ideju, bolje reći, doktrinu o “slobodnoj trgovini”, tim glavnim oružjem globalizacije, koja će, kao, riješiti sve naše razvojne probleme . Taj liberalistički uklon izvršne vlasti nije poremećen ni slomom “realnog sektora” ni brojnim informacijama kako pojedine zemlje pokušavaju spasiti svoje privrede, ne osvrćući se puno na ograničenja proistekla iz WTO ili CEFTA-e.
Sve do nedavno, VM i njegovo Ministarstvo vanjske trgovine , zajedno sa brojnim “pripadajućim” agencijama, nije reagiralo, za razliku od jednočelijske amebe, na “podražaje” iz okruženja odnosno na činjenice o kretanju u spoljno-trgovinskoj razmjeni , korištenju domaćih resursa u sektoru hrane, pića i mineralnih voda. Za zarobljenike doktrine ili pak za korumpiranu (ili izlobiranu) vlast činjenice i nisu bitne - ako im one ne odgovaraju, tim gore po njih. Doduše, u tome su imali podršku domaće akademske zajednice ekonomske struke koja se , uz časne izuzetke, stavila u službu promotora globalizacije i „slobodne trgovine” . Istočni grijeh je učinjen potpisivanjem bilateralnih ugovora o slobodnoj trgovin sa bližim i malo daljim susjedima prije destak godina. Tada je Bosna po drugi put bukvalno „šaptom pala” - nije bilo neke buke oko toga aranžmana a tadašnja ministrica vanjske trgovine po medijima se hvalila kako je „domaća proizvodnja dobro zaštićena” !? „Alijansin” ministar financija joj je sekundirao svojim stavom da pod „zaštitom domaće proizvodnje” podrazumijeva samo „domaću podršku” ne dovodeći u pitanje prednosti i blagodati „slobodne trgovine” hranom, pićem i duhanom.

Tako je udaren temelj destrukciji domaće poljoprivredne proizvodnje, uz kolateralne štete još ponekim sektorima. Svoj doprinos su dali i razne doke, puhalci, terzići i drugi .U međuvremenu se vodio i dalje se vodi rat u okvirima WTO između zemalja „sjevera” i „juga” baš po pitanju trgovine poljoprivrednim proizvodima. Taj rat je zaprijetio i opstanku te svjetske organizacije . Zemlje „juga”, gdje , po razvijenosti, i mi spadamo, dokazale su da je „slobodna trgovina” poljoprivrednim proizvodima obični mit, proizveden od bogatih da bi se nerazvijeni držali i dalje u kolonijalnom ropstvu. Na svjetskoj se pijaci, naime, ne susreču i takmiče ravnopravni partneri - jednima obilato pomažu njihove države odnosno ekonomske asocoijacije (SAD, Japan, EU) a drugi su „nevini bez zaštite”, gdje spadamo i mi.

Pomenuti bilateralni ugovori samo su nadograđeni sa CEFTA-om kao multilateralnim sporazumom. Naša javnost ne zna da je naš položaj u CEFTA-i specifičan i da je CEFTA ”asimetrična” . Naime, BiH ima nultu carinsku stopu sa svim zemljama u CEFTA-i i za sve robe. Druge zemlje iz ove asocijacije su se međusobno dogovorile da zadrže razne oblike zaštite za pojedine osjetljive proizvode. Drugi naš hendikep je da je naša domaća podrška poljoprivrednom sektoru višestruko manja u odnosu na naše glavne konkurente u CEFTA-i, kao što je R Hrvatska. R Srbija je za nas poljoprivredni div koji ima suficit u trgovini poljoprivrednim proizvodima od oko 500 miliona KM.. R Makedonija, koja je po veličini i resursima slična F BiH, ima dvostruko veće podsticaje poljoprivredi od Federacije i gotovo izravnat vanjsko-trgovinski bilans polj. proizvoda. Treći je hendikep - nemoć naših institucija koje su zadužene za suport poljoprivredno-prehrambenom sektoru. To su razne državne agencije koje bi trebalo da „vancarinski” i recipročno kontrolišu uvoz i da daju certifikate našim izvoznicima. Tu „nemoć” naše vlasti eufemistički nazivaju „nedostatkom kapaciteta” pa se taj manjak kapaciteta pokušava riješiti ubrizgavanjem silnih novčanih sredstava i kadrova. A radi se naprosto o manjku odgovornosti tih institucija i MV, u čijoj su nadležnosti, što se vidi na slučaju Ureda za veterinarstvo koji je imao manjak kapaciteta sve dok mu nije promjenjen čelni čovjek.

Sanaderova Vlada je ovih dana presjekla Gordijski mljekarski čvor. Jedna od njenih mjera je i zabrana uvoza nekih tarifa mlijeka i prerađevina koje ugrožavaju hrvatsko mljekarstvo.. Vjerovatno će se to odnositi na EU iz koje se uvoze sirevi. BiH će vjerovatno biti od te zabrane izuzeta - Hrvatski izvoz tih proizvoda prema BiH je znatno veći od uvoza iz BiH. A i svjesni su da bi BiH „recipročno” reagirala. Kako će reagirati WTO i EU brzo ćemo vidjeti. Povjerenica EU za poljoprivredu Mariann Fischer Boel već se negativno očitovala. Izgleda ipak da nema govora o zabrani uvoza - stvar će se svesti na vremenski ogrničeno uvođenje carina. Od ishoda ovog hrvatskog izazova vjetrovatno će ovisiti odluka naših državnih parlamentaraca. Bilo kako bilo, Sanaderova Vlada je pokazala osjetljivost za poljoprivredu i na nju bi se trebalo ugledati naše VM. Sanader je ovim potezom ubio dvije muhe- pobrao je za HDZ simpatije seljaka i ponizio svog koalicijskog partnera HSS na čelu sa Friščićem i ministrom Pankretićem.
Naša, pak, privreda očekuje od državnog ministra Zirojevića da prestane sa mantrama o svetosti međunarodnih ugovora i nalazi rješenja ili u okviru njih ili mimo njih. Ministarstvo vanjske trgovine do sada je bilo apsolutno pasivno i osnovna briga mu je bila da ništa ne uradi u korist domaće privrede, valjda da ne bi povrijedilo interese naših susjeda.
 Sead Jeleč 

 

 

12.05.09.                       R Hrvatska: Utrošak potpora poljoprivredi                                     

Ministarstvo poljoprivrede RH ovih je dana stavilo na svoju web stranicu imena korisnika novčanih potpori u poljoprivredi u 2008g. i iznose tih potpora. Tako je utrošak javnih sredstava namijenjenih poljoprivredi postao transparentan što će pozitivno djelovati na eliminiranje korupcije i smanjenja zloupotrebe od strane resornih vlasti i pojedinih korisnika .
Udruženje poljoprivrednika u BiH napominje da je javnosti spisak novčanih podrški za poljoprivredu za 2008g. još uvijek nedostupan i ako se radi o parama poreskih obveznika, te o kršenju Zakona o slobodi pristupa informacijama. Nadamo se da će i Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva staviti spisak korisnika na svoju web stranicu i time pokazati da uvažava norme transparentnog rada.
 

05.05.09.          OBRAĆANJE PREDSJEDNIKA UPBIH FEDERALNIM ZASTUPNICIMA         

Dana 05.05.09 održat će se sjednica federalnog Parlamenta posvećena privrednim temama. Predsjednik Udruženja poljoprivrednika u BiH Miro Pejić obratit će se sa sljedećom porukom i zahtjevima u ime Udruženja

UPuBiH godinama ukazuje na težak položaj i katastrofalno stanje u oblasti poljoprivrede BiH a entitet FBiH prednjači po niskim i neredovitim poticajima te sa uspostavom zakonskih akata i ostalih institucionalnih sadržaja koji bi omogućili vidljiv pomak.
Strategije koje su skupo plaćene sredstvima proračuna ili, da budemo precizniji, sredstvima poreskih obveznika, odobrene i usvojene od ovoga Parlamenta godinama se ne primjenjuju, sredstva namijenjena poticanju i održivosti poljoprivrede, ruralni područja, te kapitalni investicija se raspodjeljuju odlukama resornog ministra za svaku godinu, što za rezultat ima netransparentnu raspodjelu kao i kašnjenje i u podnošenju zahtjeva a u konačnici i u isplati sredstava, jer se program ne može donijeti do usvajanja proračuna tako da polovina poljoprivrednika mora u neizvjesnosti raditi gotovo pol godine prateći iz iskustva, da bi uopće doznali dali će ili neće njihova kultura biti obuhvaćena poticajima.Sve nabrojano uvod je kako biste shvatili važnost i hitnost donošenja zakona o poticajima kojeg ova vlada i ovaj parlament vješto zaobilaze.
Tešku situaciju težom su učinila sklapanja nepovoljnih ugovora ili sporazuma na državnoj razini , a država je obavezu balansiranja eventualne štete po poljoprivredu spustila na entitete koji bi zbog pretrpanosti našeg tržišta uvoznim proizvodima trebali nadomjestiti stimulacijom domaće poljoprivrede poticajima iz entitetskih proračuna, a nadam se da ste nakon svih naših aktivnosti upoznati da još nisu isplaćeni ni za prošlu godinu iako su za to postojali svi preduvjeti, usporedbe samo radi, do sada zajedno sa prošlom godinom je uloženo u poljoprivredu oko 50mil KM dok je uvezeno 2 milijarde KM hrane ili dok je HR i SRB izdvojile po oko milijardu i pol KM za svoju proizvodnju a granica nema.
Želim naglasiti cijenjeni parlamente da je pri raspodjeli proračuna prekršen zakon o prioritetima il odluka, te i zakon o izvršenju proračuna i da ste vi to odobrili, da je to napravio vaš ministar i vaš premijer, i da niko ne odgovara za sve izrečeno, ili ću ja možda odgovarat što sam to rekao.
Želim vas upoznati i da smo u 5 mjesecu i da za poljoprivredu u ovoj godini nije izdvojena ni jedna marka.
Problema u poljoprivredi je jako puno, i ne mogu se svi riješiti u parlamentu, al od vas očekujemo ono za što ste nadležni, da kontrolirate Vladu, da pri donošenju odluka bitni za poljoprivredu saslušate obje strane, a to do sada niste radili, ne mogu se sjetiti da ste dozvolili obraćanje naših predstavnika, i da donosite odluke o raspodjeli proračuna na način da režete troškove a ne investicije, jer one se vraćaju višestruko.

*Prioritetno od ovog parlamenta tražimo usvajanje zakona o poticajima, uz uvažavanje amandmana UP kad već naše primjedbe nisu uvažene u ranijoj fazi a to govori o partnerskom raspoloženju prema poljop, i poseban naglasak stavljam na iznos proračunski sredstava min 6% za poljoprivredu, te tri godine unaprijed naglašene grane koje se potiču kako bi poljoprivrednicima omogućili planiranje za razliku od dosadašnjeg stihijskog poljoprivredništva

*poštivanje zakona o izvršenju i prioritetima
*izmjena zakona o PIO-MIO usporedba sa MNE 18e
• organiziranje uzgojno-selekcijske službe.
• organiziranje kvalitetne savjetodavne službe u poljoprivredi
• aktiviranje rada federalnih poljoprivrednih zavoda
• primjena federalnog Zakona o poljoprivredi u dijelu koji se odnosi na cjenovnu politiku (tržni redopvi“),
• formiranje garancijskog fonda.
 

04.05.09.               Jeleč: Uvesti mjere zaštite poljoprivredne proizvodnje                


Udruženje poljoprivrednika u BiH podržava usvajanje zakona o zaštiti domaće proizvodnje kojim bi se uvele carine na prehrambene proizvode koje BiH uvozi iz Srbije i Hrvatske, a bile bi na nivou prije potpisivanja aranžmana o slobodnoj trgovini sa zemljama u okruženju, izjavio je sekretar ovog Udruženja Sead Jeleč.
On je rekao Srni da će zakon o zaštiti domaće proizvodnje koji je u usvojen u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH i koji je prošao prvo čitanje na Domu naroda, sigurno donijeti pozitivne efekte, ali da je problem kako će na to reagovati Evropska unija, jer je slobodna trgovina jedan od uslova za približavanje BiH evropskim integracijama i ulazak BiH u EU.
Jeleč smatra da je u okviru sporazuma CEFTA BiH jedna od najslabijih karika zbog čega je osuđena da bude gubitnik u trgovinskoj razmjeni sa jačim partnerima, kao što su Srbija i Hrvatska.
"Podaci o trgovinskoj razmjeni u proteklih godinu dana pokazuju da je povećan deficit BiH u trgovini poljoprivrednih proizvoda sa ove dvije zemlje i da se taj deficit u posljednjih osam godina stalno povećava. BiH nema snage da parira i da domaćim podsticajima neutrališe efekte slobodne trgovine kao što to imaju Srbija i Hrvatska i jedini izlaz je ponovno uvođenje nekog oblika zaštite domaće proizvodnje", rekao je Jeleč.
Prema njegovom mišljenju, najava uvođenja recipročnih mjera Hrvatske može dovesti BiH u mnogo povoljniju situaciju s obzirom da BiH daleko više uvozi nego što izvozi u Hrvatsku, a isti je slučaj i sa Srbijom. (Svevijesti.ba
 

11.03.09.         Pogrešan plasman novca iz RB ogromna šteta poljoprivredi                      


Razvojna banka Federacije BiH je više od 80 miliona maraka dodijelila privatnicima za gradnju velelepnih poslovnih objekata i zgrada u Sarajevu. Da je ovaj novac umjesto u gradnju velelepnih zdanja usmjeren poljoprivrednicima, bio bi to ogroman napredak koji bi se osjetio ne samo u poljoprivredi nego bi to značilo otvaranje novih radnih mjesta, te napredak u prerađivačkim, prijevozničkim i trgovačkim kapacitetima.

Predsjednik Udruge poljoprivrednika BiH Miro Pejić u razgovoru za Svevijesti.ba kaže da bi ovih 80 milona značilo jedan preporod u poljoprivrednoj proizvodnji.
"Mi smo u razgovorima sa federalnim ministarstvom imali obećanja kako će se 100 miliona plus 50 milona maraka iz proračuna fedralnog ministarstva izdvojiti u poljoprivredu, što bi bio značajan napredak. Nažalost, ništa od toga nije došlo, od 50 milona koje je predvidilo resorno ministarstvo kroz svoje programe isplaćeno je samo oko 24 milona, od 80 milona maraka koje je obećala Razvojna banka isplaćeno je samo 4.079.000", kaže Pejić.
On dodaje i da je sa kantonima još teža situacija: „Što se tiče kantona to su sredstva smanjena na nekih 15-ak milona maraka na deset kantona što je poražavajući podatak".

Da transparentnosti u Razvjnoj banci nema govori i sljedeća Pejićeva izjava: "Mi smo imali jedan skup gdje je bilo oko 250 poljoprivrednika, kada smo pitali ko je aplicirao za kredit Razvojne banke većina je podigla ruku, no kada smo postavili pitanje - Ko je dobio kredit? - niko nije digao ruku, kaže Pejić za Svevijesti.ba.
Kome i po kojim kriterijima je dodijeljeno 4.079.000 marak Razvojne banke, ostaje tajna.
Svoje ogorčenje plasmanom sredstava Razvojne banke ne krije ni sekretar Udruženja poljoprivrednika Sead Jeleč: Razvojna banka se ponaša kao obična komercijalan banka, vidi se to po plasmanu sredstava od 80 miliona maraka za izgradnju poslovnih objekata, zgrada i tornjeva kojih je Sarajevo inače pretrpano, sa druge strane zatvaraju se objekti koji su do sada bili u funkciji kao što je Vila Park na Dolac Malti.
Jeleč ističe da javnost još nema neku dublju analizu kuda su išla sredstva Banke, osim u ovaj dio u Sarajevu gdje se radi o pukim građevinama u koijma nakon izgradnje nema zapošljavanja, niti doprinose privrednom razvoju.
"Očekivanja nas koji se bavimo poljoprivredom da će Razvojna banka pomoći razvoju, su se izjalovila, a to potvrđuje i Džaferovićeva izjava da banka ne treba da vodi računa o socijalnim aspektima, što je apsurdna izjava direktora jedne javne institucije" kaže Jeleč.

Više informacija o plasmanu kredita i njihovim korisnicima javnost će sačekati, mogla bi to donijeti rasprava u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije BiH, u kojem će izvjesno je, biti otvorena rasprava o radu i poslovanju Razvojne banke Federacije koja se očekuje u narednih 15 dana.S.Ć.-Svevijesti.ba

26.02.09. Naš stav:               UDAR NA PROIZVODNJU MLIJEKA                                          


Vijesti koje ovih dana stižu iz naše zemlje i “okruženja”,a tiču se mlijeka, nisu ni malo optimističke po mljekarski sektor. Najprije je došlo do obaranja otkupnih cijena mlijeka u zemljama EU na oko 0,30 EUR-a/kg tzv. standardnog mlijeka (4,2 % masti, 3,4% proteina) a zatim se taj trend prenio i na zemlje van EU. Tako su i mljekare u BiH počele da snižavaju otkupne cijene, uz ravnodušni odnos “države” koja nije ni pokušala da primjeni interventne mjere na tržištu koje su predviđene Zakonom o poljoprivredi. U međuvremenu je EU ponovo zavela izvozne stimulacije na mlijeko i prerađevine koje su bile ukinute prije par godina, te su ti EU proizvodi postali konkurentniji pri izvozu. Dodatni udar na mlijeko došao je i zbog uticaja globalne ekonomske krize na standard ljudi jer se smanjila tražnja za skupljim mliječnim proizvodima.

U zadnjih par godina neke naše mljekare počele su sa značajnijim izvozom mlijeka- uglavnom trajnog, u zemlje regiona, posebno u R Hrvatsku. Taj izvoz je prošle godine dostigao vrijednost od 38mil KM ili oko 35 % od uvoza mlijeka i prerađevina u BiH. Ovakav “prodor” mljekarske industrije u Hrvatsku objašnjava se činjenicom da je otkupna cijena mlijeka u toj zemlji najskuplja u Evropi te je naše jeftinije mlijeko najednom postalo konkurentno u susjednoj zemlji. Sada na scenu stupa seljački nevladin sektor te zemlje koji traži od svoje Vlade da ih spasi od poplave jeftinijeg Bh mlijeka. Hrvatska Vlada promptno reaguje – istura tzv. vancarinske mjere, u ovom slučaju sumnju u zdravstvenu ispravnost našeg mlijeka, kao alibi za zadržavanje našeg mlijeka na granici. Eto dokaza kako država iz CEFTA sporazuma može da štiti svoju proizvodnju brzo reagirajući na negativne podsticaje iz okruženja.
U ovom slučaju i vlasti BiH prvi puta brzo reagiraju –zabranjuju uvoz mlijeka iz Hrvatske. Tako počinje “rat mlijekom” između ove dvije CEFTA zemlje. Interesantno će biti gledati kako će se završiti i da li će CEFTA ostati ono što je dosad bila ili će napustiti svoje temeljne principe.

Sead Jeleč

13.02.09.           Proračunska izdvajanja za poljoprivredu u BiH za 2009. g                      

Federalna Vlada je 12. o.m. usvojila Program raspodjele novčanih podrški poljoprivredi za 2009. g u iznosu od 50 mil KM. U tom Programu su i prenesene obaveze iz prošle godine u iznosu od oko 25 mil KM, što znači da će poljoprivrednici za tekuću godinu imati na raspolaganju svega oko 25 mil KM.ili tek četvrtinu iznosa predvidenog Strategijom poljoprivrede. Donošenjem ovog Programa resorno Ministarstvo i Vlada prekršili su brojna obećanja da će naći sredstva iz drugih izvora za pokrivanje prošlogodišnjih obaveza. Procjena je da će i kantoni izdvojiti još oko 25 mil KM za ovu namjenu tako da će federalnim poljoprivrednicima biti na raspolaganju svega oko 50 mil KM. 
U RS Vlada planira za poljoprivredu izdvojiti 80 mil.KM, od čega su obaveze iz prošle godine 24 mil KM. Koliko opštine u BiH izdvajaju za poljoprivredu nije poznato, ali se procjenjuje da je taj iznos 3-5 mil KM. Ukupno poljoprivrednici u BiH mogu očekivati u ovoj godini oko 135 mil KM, od čega su obaveze iz prošle godine oko 59 mil KM.

Raspodjela ovih para vrši se odlukama koje donosi izvršna vlast, mimo postojećih zakona o novčanim podrškama, na potpuno netransparentan način, uz mogućnost korupcije i zloupotreba. Udruženje poljoprivrednika u BiH pokušava da informiše javnost o ovome,traži da se raspodjela vrši isključivo zakonom, da se prekine sa godišnjim odlukama vlada i da su podaci o korisnicima dostupni na internetu. Udruženje pokušava da za ovo zainteresira i federalni Ustavni sud, uz napomenu da zakonodavno-pravne komisije oba doma fed. parlamenta nisu zainteresirane za usklađivanje poljoprivrednog zakonodavstva i podzakonskih akata izvršne vlasti.

Jeleč Sead

05.02.09.           Jeleč:  Poljoprivrednici upozoravaju na neusklađenost  zakona i         

                                                   rušenje pravnog sistema

U parlamentarnoj proceduri je novi Zakon o novčanim podrškama poljoprivredi koji je od ključne važnosti za ovaj sektor jer bi trebao da definiše visinu i način raspodjele federalnih budžetskih sredstava.Sekretar Udruženja poljoprivrednika Sead Jeleč u razgovoru za Svevijesti.ba ukazuje na neusklađenost Nacrta Zakona sa zakonom o poljoprivredi F BiH, kao "višim " zakonom ("lex specialis") te očekuje pomoć od Odbora za poljoprivredu federalnog Parlamenta i od parlamentarnih zakonodavno-pravnih komisija. On ističe da je Udruženje i pismeno ukazalo na neusklađenost zakona, o čemu su obavijestili I predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamenta FBiH Safeta Softića, medutim, nisu dobili nikakav odgovor. "Na žalost, ova parlamentarna "tijela" su pokazala začuđujuću ravnodušnost kad je u pitanju zaštita zakonitosti i pravnog poretka . Izostala je reakcija i na druge nezakonite propise koje kreira izvršna vlast- u ovom slučaju Ministarstvo poljoprivrede F BiH. Riječ je o tzv. Programu novčanih podrški poljoprivredi za 2009. godinu kojim receno Ministarstvo pokušava da sebi osigura pravo na podjelu sredstava poreskih obveznika kroz odredbe koje nisu u skladu sa postojećim Zakonom o novčanim podrškama primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji", kaže Jeleč. On dodaje da se radi o o želji izvršne vlasti da nastavi uhodanu praksu alociranja javnih sredstava na način koji nije u skladu sa zakonom. "Ovakva praksa otvara mogućnost korupciji, regionalnim i nacionalnim usmjeravanjima javnih sredstava. Ako se tome doda još i totalna netransparentnost , kako u kreiranju propisa tako i kad je riječ o imenima korisnika, čime se negira Zakon o slobodi pristupa informacijama, onda je razumljivo naše očekivanje pomoći od pomenutih parlamentarnih tijela. Na žalost, ta pomoć izostaje te se može reći da je na djelu daljnja degradacija pravne države od strane "združenog neprijatelja" - izvršne i zakonodavne vlasti", ističu iz Udruženja poljoprivrednika BiH. Sekretar Udruženja Sead Jeleč navodi da je nedavno na sastanku Odbora za poljoprivredu upozorio da je program raspodjele nezakonit, te da mu je član odbora Marinko Božić, koji je bio ministar u prošlom sazivu, odgovorio da je to nakaradan zakon i da ne treba da ga se pridržava. "Bitno je istaknuti da je upravo Božić autor zakona kojeg je Parlament usvojio", kaže Jeleč. On na kraju razgovora za Svevijesti.ba još jednom ističe da su poljoprivrednici ogorčeni bahatošću od strane parlamentaraca koji se ne osvrću na zakone i koji zajedno sa federalnom Vladom ruše pravni sistem. S.C. (Svevijesti.ba) 

  Dec. 2008.              AIC:  Intrevju Jeleč Sead-a, sekretara UPBiH-a                                           

               1.Udruženje poljoprivrednika u BiH formirano je prije pet godina i registrirano je na osnovu Zakona o   udruženjima građana BiH te djeluje na cijelom prostoru BiH.

U Udruženje se mogu uključivati pojedinci i pravna lica (lokalna i granska udruženja iz oblasti poljoprivrede, polj. gazdinstva koja su pravni subjekti). Cilj Udruženja je da bude strukturirano kao asocijacija udruženja. Udruženje ima 4.000 članova te četiri kantonalna udruženja koja su pristupila našem Udruženju i nekoliko registriranih opštinskih udruženja iz FBiH. Proces formiranja kantonalnih udruženje je u toku, kao i aktivnosti na formiranju udruženja u RS.
Vizija Udruženja:

formirati asocijaciju udruženja poljoprivrednika u BiH koja bi uspješnije zastupala zajedničke interese većine poljoprivrednika u BiH prema vlastima države i entiteta te prema prehrambenoj industriji) i koja bi predstavljala poljoprivrednike prema EU jer ova ekonomska evropska asocijacija neće poznavati lokalna udruženja nego samo umreženu asocijaciju udruženja poljoprivrednika.
Misija:

Buđenje svijesti poljoprivrednika da samo svojim ličnim angažmanom – preko svojih udruženja mogu promijeniti stanje u poljoprivredi i pripremiti ovaj sektor za ulazak u evropske integracije. Niko neće promijeniti stanje u poljoprivredi ako ga ne promjene sami poljoprivrednici. To mogu uraditi samo preko svoje jake organizacije. Stvaranje uslova za život u ruralnom području sličnim onima u urbaniziranim sredinama.
Ciljevi (glavni):
-kreiranje kvalitetne zakonske i druge regulative za sektor poljoprivrede, uz partnersko učešće asocijacije poljoprivrednika(izmjena postojeće regulative, donošenje nedostajućih propisa, harmonizacija propisa i standarda na nivou BiH
-Izdvajanje više sredstava za poljoprivredu kako bi se uspješnije oduprla konkurenciji razvijenih poljoprivreda iz okruženja, u vrijeme kad je uvoz hrane potpuno liberaliziran.
-Transparentna politika novčanih podrški poljoprivredi, uključujući tu i podatke o imenima korisnika i iznosu dobijenih sredstava

Članice naše organizacije (lokalna udruženja) imaju svoje specifične ciljeve.

2. Kakvo je stanje u poljoprivredi BiH?

Kad se govori o stanju u poljoprivredi BiH, onda to stanje treba ilustrirati pokazateljima kao što su stepen opskrbljenosti stanovništva hranom proizvedenom u BiH, korištenjem zemljišnih resursa, spoljno-trgovinskom razmjenom u sektoru hrane i pića, stepenom koncentracije kapitala u poljoprivredi, posebno u primarnom sektoru, produktivnošću (po ha, grlu, stablu…), tehničko-tehnološkom opremljenošću, navodnjavanjem, učešćem stočarstva u njenom proizvodu i td. Po svim tim pokazateljima naša poljoprivreda je na vrlo niskom stepenu razvoja. Npr. ona pokriva jedva 35-40% potreba za hranom, sije se 47-60% oraničnih površina ( u Fed. BiH odnosno RS) sa tendencijom njihovog smanjenja iz godine u godinu, devizni deficit stalno raste, izvozi se svega oko 12% u odnosu na uvoz hrane i pića, učešće stočarstva u ukupnoj proizvodnji je dvostruko manje nego u zemljama sa razvijenom poljoprivredom, navodnjavanje je zanemarljivo…

3. Ko je najveći krivac za trenutno stanje?

Kad predstavnici vlasti odgovaraju na ovakvo pitanje, oni će pokušati na sve načine da ga „objektiviziraju“ ukazivanjem na prošli rat, komunističko i istorijsko naslijeđe, nedostatak sredstava, minirano zemljište itd. Prošli federalni resorni ministar, u svome izvještaju Parlamentu optužio je čak „naše stanovništvo“ da neće da obrađuje zemlju, takoreći da je lijeno!? Za ovu objedu u svakoj demokratskoj zemlji odmah bi otišao iz vlasti.. Ovakva objašnjenja mogu se naći u izvještajima vlasti svih nivoa o stanju u sektoru . Naš je stav da se ovdje radi o prizemnoj obmani javnosti koju su prihvatili i parlamentarci i tako omogućili izvršnoj vlasti da izbjegava svoju odgovornost. Po nama, glavni krivac za loše stanje u sektoru je domaća vlast, u prvom redu ona na državnom nivou i na nivou entiteta. Ne treba posebno dokazivati da je odnos „države“ odnosno vlasti glavni proizvodni faktor u poljoprivredi. Najbolji primjer za to je EU, čija je agrarna politika u zadnjih 50g. u toj zajednici podigla poljoprivredu na takav nivo da osigurava znatne viškove hrane za izvoz.. Dakle, radi se o intervenciji države u poljoprivredu odnosno o državnom protekcionizmu prema ovoj grani. Taj protekcionizam vršio se kroz visoke carine prema zemljama čija je hrana jeftinija (USA. Australija, Novi Zeland, neke južnoameričke zemlje) i kroz visoke domaće subvencije. Tako je ova ekonomska asocijacija osiguravala znatno više cijene domaće hrane od svjetskih cijena uz istovremeno subvencioniranje domaće proizvodnje. To je bio ključni faktor razvoja poljoprivrede i njene transformacije u granu koja je danas sposobna da amortizira uticaje globalnog tržišta.
Kakav je odnos naših vlasti prema domaćoj poljoprivredi, nije potrebno posebno dokazivati. Samo ću navesti nekoliko činjenica. Izdvajanje države za poljoprivredu je oko osam puta manje nego u RH, u cijelom poslijeratnom periodu, imali smo znatno manju carinsku zaštitu u sektoru hrane i pića nego tranzicijske zemlje okruženja , javne institucije nisu osigurale odgovarajuću vancarinsku zaštitu (kontrola kvaliteta uvozne hrane, certificiranje domaće hrane itd) niti su eliminirale ilegalni masovni uvoz , stručne institucije za pomoć farmerima ili ne postoje ili ne rade svoj posao (naročito u FBiH), podjela ono malo sredstava za poljoprivredu je totalno netransparentna, takoreći mafijaška, zakonska regulativa se ne sprovodi ili se sprovodi selektivno, tzv razvojne strategije sektora niko i ne čita a pogotovo resorni dužnosnici a nevladin sektor je nejak i razjedinjen da bi natjerao resorne vlasti da to implementira…

4. Kako unaprijediti i poboljšati stanje u poljoprivredi odnosno stvoriti bolji ambijent?

Rješenja za ovo dana su dobrim dijelom u entitetskim strategijama koje se ne implementiraju i koje „nisu za Vladu obavezne“, kako to nonšalantno reče premijer Branković. Poznato je da vlasti do sad nisu ozbiljno realizirale ni jednu svoju strategiju. Treba reći da se ovakav odnos vlasti ne može odvojiti od odgovornosti nevladinog sektora koji to dozvoljava i koji nasjeda na trikove vlasti da treba graditi nove“strateške dokumente“ kao bi se prikrila odgovornost za implementaciju postojećih.Tako vlasti govore o potrebi „zaštite domaće proizvodnje“, ma šta to značilo u njihovoj interpretaciji a istovremeno su nas prije 8g. uvele u zonu nulte carin ske stope gdje nemamo šanse u konkurenciji zemalja sa razvijenim poljoprivredama. Vijeće ministara i njegovo Ministarstvo vanjske trgovine uporno slijede doktrinu totalno otvorenih granica za stranu hranu,
da li iz ubjeđenja resornog ministra ili zbog toga što su korumpirani lobijima iz susjednih zemalja i onim trgovačkim domaćim. Bilo kako bilo, oni ne vjeruju svojim očima kada gledaju podatke o deficitu kod trgovine sa hranom nego nam odgovaraju da će slobodno tržište riješiti sve naše razvojne probleme. U tome se naročito ističe vječiti pomoćnik ministra vanjske trgovine g S. Šerifović,. Naravno, ne preskakajući ni sve poslijeratne ministre iz ovog Ministarstva. Treba ovdje istaći i stalno pranje ruku od odgovornosti za stanje u poljoprivredi kako od strane g Špirića koji prebacuje lopticu entitetima tako i od strane entitetskih čelnika da „nemaju para za poljoprivredu. Dokaz za to su i entitetski budžeti za poljoprivredu za 2009 g. – oni će ostati na nivou ovogodišnjih iznosa.

Rješenje je također, u odgovornosti javnih stručnih i drugih institucija, dosljednoj implementaciji zakona i donošenju nedostajućih kao i hitnoj izmjeni zastarjelih propisa te harmonizaciji propisa , politika i standarda sa EU. Treba napomenuti i činjenicu da nam ne pristižu ni EU IPA fondova jer nismo zemlja kandidat, za što su direktno odgovorni lideri vladajućih stranaka. A to košta našu poljoprivredu kojih stotinjak miliona KM/g, dakle skoro kao zbir domaćih potsticaja. ZemljeCEFTA uglavnom imaju taj status .

5. Sa ove vremenske distance da li je sporazum CEFTA bio dobar ili loš potez?

CEFTA sporazum je samo nastavak ugovora o slobodnoj trgovini koji su na snazi od 2001 g, te nije praktično ništa bitno promijenio kad je riječ o režimu trgovine polj. proizvodima – samo je nastavio destrukciju domaće poljoprivrede. Poljoprivreda je očigledno žrtvovana „višim interesima“ – to se vidi iz podataka o povećanju deficita u sektoru hrane i pića. Vlasti nisu izgradile potrebne mehanizme vancarinske i druge zaštite niti su entiteti priskočili u pomoć poljoprivredi da svojim agrarnim politikama neutrališu negativne efekte CEFTA.

6. Da li će se ulaskom BiH u EU stanje u BH poljoprivredi popraviti ili će biti još gore?

Pošto su već potpisani trgovinski aranžmani sa EU , pitanje carinskih tarifa sa tom asocijacijom je praktično riješeno. Sam ulazak u EU tu ništa bitnije neće izmijeniti . Sticanje statusa kandidata osigurat će nam pred-pristupne fondove za poljoprivredu i ruralni razvoj , što je od velike važnosti za razvoj sektora. Također, ulaskom u EU BiH će postati i korisnik EU fondova za podršku poljoprivredi. Iskustva zemalja koje su nedavno ušle u EU pokazuju da su njihove poljoprivrede znatno napredovale ali uz veliku cijenu koja se ogleda u nestajanju malih farmera i umnožavanje socijalnih problema zbog toga procesa.

7. Koje aktivnosti je do sada sprovelo Udruženje poljoprivrednika u BiH sa ciljem
unapređenja poljoprivrednog ambijenta u BiH?

Ovo Udruženje od svoga osnivanja fokusirano je na poboljšanje sistemskih rješenja koja pozicioniraju sektor poljoprivrede. U tom smislu djelovalo je prema nadležnim institucijama vlasti- državi BiH (vanjska trgovina, javne institucije u nadležnosti Vijeća ministara odgovorne za poljoprivredu, Zakon o poljoprivredi BiH), entitetima (agrarna politika odnosno novčana podrška poljoprivredi, poljoprivredno zakonodavstvo, javne stručne službe i dr) te prema kantonima u FbiH. Ove aktivnosti
znatno su doprinijele da se poljoprivreda nađe u medijima i da u pojedinim momentima postane top tema.
Sa rezultatima nismo zadovoljni- praktično smo izgubili bitku sa vlastima države BiH koje su potpuno rezistentne na naše brojne inicijative za bolju zaštitu domaće proizvodnje. I priča o Ministarstvu poljoprivrede BiH je adaktirana za dogledno vrijeme a državni Zakon o poljoprivredi niti ko čita niti sprovodi. Vlasti BiH , naime, kažu da nemaju nadležnosti i da su uslovljene voljom entiteta.
Kad je riječ o novčanim podrškama, tu je napravljen značajan iskorak ali apsolutno nedovoljan- druge zemlje iz okruženja su daleko ispred nas i one znatno brže trče naprijed. Nismo uspjeli da politiku podrške učinimo transparentnom – resorna ministarstva i dalje distribuiraju odnosno alociraju sredstva kako hoće (svojim tzv odlukama odnosno programima a ne zakonom). Za ovo su glavni krivci entitetski parlamentarci koji izvršnoj vlasti prepuštaju vlast nad javnim parama, otvarajući mogućnost mafijaškoj raspodjeli tih para. Ako se tome činjenica da ministarstva protuzakonito drže embargo na listinge korisnika novčanih podrški, onda je sve jasno. Naše Udruženje se zalaže za potpuno transparentnu praksu podjele javnih para , uključujući tu i ukidanje tzzv godišnjih odluka koje donose ministri i na koje farmeri čekaju ko ozebo sunce da bi poneki od njih ipak uspjeli da apliciraju. Ta cjelokupna materija treba da se uključi u zakone o potsticajima, čime bi farmeri znali unaprijed dugoročne namjere države i na osnovu toga mogli da donose svoje poslovne odluke.



 

06.11.08.                     Kakve zakone federalna Vlada nudi seljacima                             

U prošloj godini federalno Ministarstvo poljoprivrede nije realiziralo veći dio svog programa rada u oblasti zakonodavstva te je dio planiranih zakona prenesen kao obaveza u 2008 g.

Tako su se pred federalnim Parlamentom ove jeseni našla tri važna sistemska zakona koji će u velikoj mjeri definisati stanje u poljoprivredi u sljedećih nekoliko tranzicijskih godina – do našeg eventualnog ulaska u EU.

Resorno Ministarstvo pri izradi nacrta zakonskih akata , po već uhodanoj praksi, konsultuje samo svoje pajdaše iz kantonalnih ministarstava a federalni premijer parafira nacrte i ne pogledavši u njihov sadržaj, jer on , kako reče, „ima povjerenja u svoje ministre“. U pripremi nacrta nema interesnih asocijacija na koje će se „implementirati“ zakoni - njima pomoćnici ministra poručuju da mogu pročitati zakone u Službenom listu nakon njihovog usvajanja.

Kad se ovakvom smislu za partnerstvo vlasti i nevladinog sektora dodaju tradicionalna stručna nekompetencija djelatnika Ministarstva koji rade nacrte propisa i opća težnja izvršne vlasti da prije svega kroz zakone osigura svoj parcijalni interes, onda je poljoprivredi zagarantiran status žrtve. Federalni Parlament, naime, zadovoljava se uglavnom samo sa ulogom ovjeravanja ovih nacrta

Fokusiranost većine federalnih zastupnika na tekstove nacrta ovih zakona je vrlo površna. Možda je takav njihov odnos rezultat činjenice da ionako rade po diktatu svojih stranačkih vrhova te je svako „čačkanje“ po tekstovima nacrta koje kreira izvršna vlast čisto gubljenje vremena , uz moguće konsekvence po marljivijeg zastupnika ako je iz pozicije na vlasti. Parlamentarna opozicija se, opet, pritajila te se i ne miješa mnogo u svoj posao Razlog površnosti zastupnika je i njihova objektivna stručna i intelektualna nekompetencija za većinu oblasti o kojima kao zakonodavci odlučuju.

Ta se nekompetencija u zrelijim demokratijama prevazilazi uključenjem eksperata i zainteresiranih asocijacija iz nevladinog sektora u proces izrade zakonskih «draftova» te stručnim i javnim raspravama. Na žalost, naše vlasti ne njeguju tu praksu - što zbog osjećaja nadmenosti podobnih partijskih kadrova bez odgovarajućeg ličnog merituma koji su se iznenada obreli u državnoj fotelji što zbog nejakog javnog mnijenja koje nije zaslužilo potreban respekt te vlasti.

Tako izvršna vlast uglavnom uspijeva da progura kroz parlamente svoje zakonske projekte, naravno , ako nisu iz područja od posebnog interesa za pojedine političke partije iz opcije na vlasti, kao što su energetika, prodaja „obiteljskog srebra“ itd. Poljoprivreda tu ne spada i zbog toga resorni ministar može sebi dozvoliti da kroz „svoje“ zakone promiče što mu je volja, makar to ne bilo u skladu sa Zakonom o poljoprivredi , koji je za ovu oblast „lex specialis“, da se ne spominju Ustav i zdrav razum.

Na žalost, ni Zakonodavno-pravna komisija federalnog Parlamenta ne čita pažljivo nacrte ovih zakona. Ona je , naime, slijepa na suštinske neusklađenosti Nacrta Zakona o novčanim podrškama poljoprivredi sa „višim“ zakonom iz te oblasti , svejedno joj je što se u Nacrtu Zakona o zemljištu zapovijeda seljacima da „zemlju obrađuju na naučnoj osnovi“ – ma šta to značilo , što će se zemljovlasnici novčano kažnjavati ako ne obrađuju svoje parcele... Ustavobranitelji R Hrvatske nisu se dali zavesti namjerama vlasti da na jeftin način opere ruke od odgovornosti za stanje u poljoprivredi i za „zemlju neoranu“ optuže njene vlasnike te su u dva navrata poništili slične namjere tamošnje vlasti.

Od tri federalna sistemska zakona koji su u parlamentarnoj proceduri najvažniji je svakako Zakon o novčanim podrškama poljoprivredi i ruralnom razvoju. Ovaj Zakon trebao bi da zamijeni postojeći Zakon istog naziva koji je donesen prije pet godina. Njegova važnost proističe iz dva razloga. On je osnovna poluga vlasti za transformaciju i razvoj zaostale poljoprivrede (domaća vlast se, naime , odrekla drugih mjera svojom liberalnom spoljno-trgovinskom politikom) jer propisuje pravila za transfer budžetskih sredstava u poljoprivredu . Uz to, pošto se radi o javnim parama , dakle parama koje svi dajemo u federalnu kasu (riječ je o 50 mil KM ove godine, a za sljedeću godinu traži se 100 mil KM), javnost treba da zna za što se i kome daju te pare i kakvi su njihovi efekti.

Ono što je značajno istaknuti kao „kvalitet“ ovog Nacrta je namjera resornog ministra da svojim aktom određuje šta se potstiče, koje uslove mora da ispuni poljoprivrednik da dobije potsticaj i koji se iznos daje za pojedinu proizvodnju. Bez ovoga Zakon nema svoju pravu supstancu jer bitne stvari određuje ministar pomenutim aktom, kao što se to radilo i do sada. Tako Zakon ostaje i dalje samo kao smokvin list koji osigurava pravo izvršnoj vlasti da i dalje dijeli javne pare po svome nahođenju , uz sve rizike od korupcije. Ako se tome doda i potpuna netransparentnost kod raspodjele sredstava (korisnici i novčani iznosi su praktično službena tajna !), može se reći da je stvorena osnova za mafijašku podjelu javnih sredstava.

Jedna od važnih novina ovog Nacrta je i davanje pomoći u iznosu od 3.000 KM članovima poljoprivrednog gazdinstva koje ima manje od 1 ha (10 dunuma ) zemlje , pod uslovom da nisu mlađi od 55 g (žene 50 !) i da imaju status osiguranika penzionog osiguranja. Godišnja penzija polovine federalnih penzionera manja je od ovog iznosa, iako su je svojim radom zaradili , uz napomenu da „većinski“ gradski penzioneri imaju zemlju samo u saksiji . Da li za ovu ruralnu socijalu znaju penzionerski lideri nije nam poznato. Zato se sa sigurnošću može tvrditi da Vlada, kao predlagač ovog Nacrta, uvođenjem u budžet nove socijalne «populacije» namjerno opstruira vlastite pokušaj konsolidacije federalnog budžeta .

Prepustivši raspodjelu budžetskih sredstava za poljoprivredu izvršnoj vlasti, federalni zastupnici su se odrekli i mogućnosti da utvrđuju agrarnu politiku. Oni se ipak ne mogu odreći i odgovornosti za ovu oblast. A kakvi su efekti federalne politike novčane „podrške“ agraru vidi se iz nekoliko ključnih pokazatelja, kao što su stepen korištenja zemljišnog resursa (ispod 50%), deficita u trgovini sa hranom koji stalno raste, bruceloze koja jednako desetkuje i stoku i ljude. Itd.

Treći sistemski zakon koji je u parlamentarnoj proceduri je Zakon o savjetodavnoj službi u poljoprivredi. Umjesto da integrira postojeće javne stručne institucije u jedinstveni sistem stručne pomoći poljoprivrednicima, njegov predlagač hoće da formira „novu“ službu koja će koštati poreske obveznike 5-6 mil KM/god samo da bi se tako udomilo na državnim jaslama nekoliko desetina podobnih činovnika.

Da bi imali opravdanje za takav zločin prema federalnim financijama, autori Nacrta (fed. resorno Ministarstvo) proglašava dva postojeća federalna poljoprivredna zavoda nesposobnim za savjetodavne poslove. Što će ti zavodi koštati poreske obveznike kojih 5 mil KM bez konkretnih radnih zadataka, pomenuto Ministarstvo nije briga. Još jedan dokaz kako Vlada opstruira konsolidaciju federalnih financija.

Čitalac može ponešto i naučiti iz ovih zakona, kao npr da je „nomađenje gonjenje stoke preko poljoprivrednih površina“ (!?) a gdje će čobani sa stokom kad ih zakon makne sa livada-njihov je problem. Jer se nomađenjem širi bruceloza…
Sead Jeleč
                                          

13.10.08.                           Opasne poruke harvardskog doktora                                       
                              ("Svjetska ekonomska kriza je prenapuhana"N.N.- 10.10.08.)

Mladi harvardski doktor g. E. Kamenica, inače rođeni Sarajlija, plasirao je u intervjuu za Nezavisne novine nekoliko preporuka našim makro i mikro ekonomistima koje idu u prilog daljem devastiranju domaće ekonomije. Taj predavač sa brojnih američkih univerziteta bagateliše značaj našeg visokog spoljno-trgovinskog deficita "koji ne treba da nas zabrinjava i koji sam po sebi i nije loša stvar " , čudi se što se kod nas uopšte "spominje poljoprivreda , ali ona nije odgovor" -valjda na naše ekonomske i razvojne probleme. Po njemu, a za utjehu svima onima čiju je ušteđevinu ili koji su ostali bez posla, sadašnja ekonomska kriza je "prenapuhana" (!?) a u znanje je bolje ulagati nego u proizvodnju krompira. Itd.

Tako su domaći kreatori i implementatori ekonomskih strategija i tekućih ekonomskih politika verificirani od eminentnog harvardskog doktora kao uspješni lideri koji su na kursu vrhunske ekonomske misli koja se kreirala i kreira na čikaškim , harvardskim i drugim "ekonomskim školama" i koja je rezultirala krahom kapitalizma kakvog smo do sad imali i pljačkom bez presedana siromašnih da bi se spasila "financijska industrija" i njeni pohlepni i neodgovorni lideri. Naime, i domaći političari zaduženi za za ekonomiju ove nesretne zemlje, bagatelišu stalno rastući trgovinski deficit, poljoprivredu zanemaruju dajući joj deset puta manji iznos podsticaja od susjedne R Hrvatske i otvaraju univerzitete diljem domaće provincije …. 

Dugogodišnja američka potrošnja iznad mogućnosti koja se ogleda u trgovinskom deficitu u iznosima koji premašuju bilione dolara i koja je do ove krize uspješno kompenzirana petrodolarima, "uvozom" gotovih stručnjaka iz ostatka svijeta i pljačkanjem resursa cijelog svijeta stvorila je iluziju da je taj deficit od minorne važnosti. Kao što se kod nas stvara iluzija da će nas doznake iz inostranstva stalno spašavati od bankrotstva zbog trgovinskog deficita. Taj se sarajevski momak harvardskih nazora vjerovatno još uvijek kune da je nam jedini lijek "privatizacija" makar je u njegovoj novoj postojbini na djelu divovska nacionalizacija. 

Čuđenje zašto se mi toliko zamajavamo sa poljoprivredom potkrepljuje činjenicom da se u novoj mu državi svega 2 % naroda bavi poljoprivredom , kod nas se "troši jeftina radna snaga u poljorivredi a tehnologija je zastarjela…" . Valjda, radi ovih minornih 2% nije ni vrijedno "spominjati" poljoprivredu te se treba okrenuti znanju. Tipična greška većine naših laika iz vlasti i mnogih domaćih stručnjaka koji odu u razne amerike , vide njihovu praksu i dostignuća i po povratku se krste na našu "zbilju". Onih američkih samo "2%" seljaka njihovo je naslijeđe iz vremena kolonizacije Amerike i ratova sa Indijancima kad su američki farmeri startali sa latifundijama i rančevima te tristogodišnjeg procesa koncentracije zemlje u rukama veleposjednika. Nije potrebno ovdje objašnjavati od kakve smo mi agrarne strukture počeli , kakve smo agrarne reforme preživjeli i kakve smo "agrarne maksimume" imali. Imamo mi u malo daljem susjedstvu EU zemlje sa sličnom agrarnom strukturom kao i kod nas ali sa vrlo uspješnim poljoprivredama. 

Zašto g Kamenica konfrontira poljoprivredu i krompir sa znanjem implicirajući da novac za razvoj poljoprivrede ide na uštrb "znanja" samo je njemu poznato. Zašto on, kao profesor, ne uspoređuje etiku i praksu američkih univerziteta i profesora sa domaćim korumpiranim akademskim jadom, samo je njemu poznato. Da li je krompir veća prepreka za procvat znanja od razgranate prakse kupovine ispita , diploma i doktorata i devalviranja sistema vrijednosti koje je time uslovljeno? Da li je ovakav javni sektor koji , kao aždaha, guta sav dohodak limit za procvat znanja? I na kraju, da li je problem favoriziranje podobnosti na račun znanja smetnja za njegov procvat? Uostalom, nema tih univerziteta koji će školovati dovoljno naših domaći momaka za razne amerike i bliža nam okruženja. 
Mr, Sead Jeleč
Sekretar Udruženja poljoprivrednika u BiH

03.09.08.                         Zašto ne idu dolje cijene hljeba i goriva                                     


Kako na globalnom tržištu tako i u našem okruženju padaju cijene žita. Tako je cijena žita u Srbiji pala ispod 0,35 KM, a u Mađarskoj , Rumuniji i Bugarskoj je još niža. Međutim , kako stvari sada stoje , potrošaci ne mogu očekivati do daljnjega pojeftinjenje hljeba u BiH a ni u Srbiji. Slično kao i kod nafte- pekari kao i naftaši imaju svoja objašnjenja za zadržavanje postojećih cijena. Da je nafta i samo 5 feniga, benzin ne bi pojeftinio a da pekari dobiju brašno daba, cijene hljeba se dugo ne bi promijenila. A i zašto bi - Vlada se ne miješa u "tržište" u kojem očigledno vlada "dogovorna ekonomija" odnosno dogovorna pljačka od strane naftaša, pekara i trgovaca. A i što nas ne bi pljačkali - naš trgovački ministar R. Desnica već im je više puta dao signal da tako rade. Rečeni je ministar, naime, nekoliko puta obznanio javnosti da se Vlada neće miješati u opisanu pljačku jer nije nadležna. 

Zašto nam onda služi Desnica?
Mr. Sead Jeleč
                              

                                     Može li se neistinama razvijati poljoprivreda?          

Zadnjih nekoliko dana imali smo prilike čitati u medijima izjave predsjednika Udruženja poljoprivrednika RS da ce cijena sjetve žita ove jeseni biti trostruko veća nego prošle godine i da zato premiju za jesenju sjetvu treba povećati na 3000 KM /ha. G. Usorac koristi još jedan argumenat - ako se za duhan daje premija od 3.000 KM , zašto ne i za žito. Po njemu, , đubriva su poskupila tri puta u odnosu na cijene iz prošle jeseni, sjeme dva puta a gorivo -100%. Istovremeno iz R Srbije poljoprivrednici upozoravaju javnost da ce sjetva ove jeseni biti skuplja za 80% jer je za toliko skuplje sjeme i đubriva gorivo -za 100%. 

Kad se usporede ovi podaci, zaključak je da neko obmanjuje javnost. Po svemu sudeći, to je g Usorac. Kakvi su razlozi za to? Radi li se o urođenoj sklonosti za obmane takve vrste, demagoškom i populističkom podilaženju paorima u cilju ucvrščivanja oreola seljačkog lidera ili nećem trećem? U svakom slučaju, ovakve obmane su kontraproduktivne i vjerovatno će odvratiti dio poljoprivrednika od jesenje sjetve. Usporedba sa premijom za duhan je takoder obično neprincipijelno licitiranje za pojedine proizvodnje. Umjesto da se ukaže na neodrživost premiranja duhana sa ovolikim iznosima ( oko 50% od njegove otkupne cijene), g Usorac koristi primjer duhana kao referentni primjer , takoreći, kao obrazac za podsticaje u poljoprivredi. Ne znamo da li se pomenuti seljački lider upuštao u računicu o financijskim konsekvencama svoga prijedloga po budžet RS. 

Očigledno je da Usorac hoće da bude u trendu sa domaćim političarima, bar kad je u pitanju retoričko " bombaštvo" umjesto da mu istina bude jedini argument. A argumenata istine seljaci imaju i previše.